Izniman trag povijesti i vjere u trenutku sadašnjosti
Smješten tik do zagrebačke prvostolnice, u dijelu nadbiskupske palače, poznate kao kula Nebojan, svojim nas iznimnim sadržajem, mirom i tragom istinske povijesti i vjere priziva Muzej blaženog Alojzija Stepinca. Pri prvom pogledu na kulu Nebojan možemo lako primjetiti kako se ondje skromno skriva ne tek jedan u nizu kulturnih muzeja, već Muzej o istinskom duhu prošlosti utkan u trenutak odbačene sadašnjosti.
Prostor je to koji spaja prošlost i život blaženog Alojzija Stepinca s ozračjem današnjeg vremena. Na samom ulazu, s velikim osmjehom na licu i otvorenoga srca, posjetitelje svakog dana, već četiri godine od osnutka Muzeja, vjerno dočekuje časna sestra Anđelika. Zanimljivost Muzeja dakako leži u činjenici da prostorom sadržajno dominiraju brojni primjerci iz materijalne ostavštine blaženog Stepinca. Svjesni okruženja i modernog vremena u kojem živimo i sami su realizatori ideje o osnutku Muzeja, predvođeni arhitekticom Anom Nadom Krpelnik, odlučili muzejski postav arhitektonski i sadržajno obogatiti audio-vizualnim dostignućima.
Životni put borca za pravdu, pravednost i narod
Muzejska priča podjeljena je po temama što znači da nije isključivo vođena kronologijom Stepinčeva života. No, usprkos toj neobičnosti, Muzej ima svoj početak i kraj s pogledom na smrt koju je u duhovnoj oporuci sam kardinal označio kao rastanak. Svaki segment muzejskog postava prikazuje i dokazuje važnost života i djela Alojzija Stepinca. Prema riječima, časne sestre Anđelike, zamisao pri postavljanju sadržaja u Muzej bila je isključivo vođena Stepinčevom drugom oporukom iz 1957, napisanom za vrijeme sužanjstva u Krašiću, kojom se obraća vjernicima te ih upozorava na komunistički režim koji s jedne strane svojom bezbožnom ideologijom obećava materijalno bogatstvo, a s druge nudi unutarnji nemir i ljudsku nesreću. Upravo kroz riječi njegove duhovne oporuke svatko u miru svoga razmišljanja može susresti blaženog Alojzija Stepinca.
Ono što ovaj postav čini itekako vrijednim, izuzev vjerskog aspekta, jesu djela koja direktno prikazuju blaženikovu borbu za samostalnost i opstojnost hrvatskog naroda. S takvim pogledima svaki bi posjetitelj mogao i trebao osjetiti duh ljubavi i snage za svoju domovinu i narod. Gotovo većinu sačuvanih materijala prikupljali su i pohranjivali upravo Stepinčevi sumještani, a kako napominje časna sestra Anđelika, oni su i najzaslužniji za postojanje trajnih dokaza o životu i djelovanju blaženika.
Put kroz Muzej započinje spomenutom oporukom koja je izložena u presliku, a čiji se orginal trajno čuva u Rimu.
Bogat muzejski postav: sjecište vjere i kulturnih zbivanja hrvatskog naroda
Cijeli muzejski postav je do najsitnijeg detalja simbolički uređen. Tako odmah na ulazu u dio gdje su smješteni izložbeni primjerci nailazimo na osvjetljenu plohu koja je simbolični prikaz kardinalova djelovanja usmjerenog prema životno ugroženim i bolesnim ljudima. Rubovi velike plohe tamno su isjenčani kao znak vremena mržnje i boli u kojem je Stepinac djelovao i propovjedao vjeru, a unutar nje nalazi se popis 1 370 ljudi kojima je tijekom tog vremena spasio život od političkih progona bez obzira na socijalnu i vjersku pripadnost. Sestra Anđelika osobito ukazuje na taj detalj te naglašava kako se Alojzije Stepinac cijelog svog života borio za jednakost i poštovanje među ljudima bez obzira na njihovo podrijetlo.
U drugom odjeljku posjetitelji mogu vidjeti dokumente koji svjedoče kardinalovu pomoć ljudima, a koji su za vrijeme političkog sudskog procesa protiv Stepinca odbačeni te se na njima krupnim crvenim slovima ističe „ne“ kao znak negiranja od strane političkih moćnika. Uz te dokumente nailazimo i na one koje je u obranu kardinala predložio njegov tadašnji odvjetnik dr. Ivo Politeo te kardinalovu odoru sa suđenja i fotografije. U neposrednoj blizini smještena je blaženikova silueta u staklu.
Treći odjeljak krasi preko pet tisuća pisama Alojzija Stepinca napisanih za vrijeme krašićkog zatočeništva. Neprocjenjivo je bogatstvo što je riječ upravo o autentičnim pismima. Ondje se nalaze i ostali sačuvani predmeti kojima se u zatočeništvu svakodnevno služio, poput naočala i pera.
Kardinalova je smrt prikazana kroz nekoliko iznimnih izložaka: posmrtna maska, vezeni pokrov katafalka te prsni biskupski križ i krunica s kojima je bio pokopan. U središnjem djelu Muzeja nalazi se mnoštvo zahvala vjernika ukrašenih svilom i bojom te onih na kamenim pločicama koje svjedoče o Stepinčevoj dubokoj vjeri te povezanosti i ljubavi koju prema njemu osjećaju vjernici. Nakon izlaska iz prvog djela Muzeja, fizički smještenog u kuli, prikazana je sadržajno bogata fotodokumentacija koja prikazuje različite prigode u kojima je Stepinac snimljen što nam omogućuje vremensku i prostornu blizinu njegova života.
Posjetitelji, osobito oni mlađi, rado se zaustavljaju kod druge muzejske dvorane s multimedijskim sadržajem. Nije čudo da osobito mladi ljudi, svakodnevno bombardirani dosezima tehnologije, u ovom djelu osjećaju prošlost u sadašnjosti. Muzej nudi prikaz dokumentarnog filma autora Marija Raguža, a kako nam otkriva voditeljica Anđelika, mladi su fascinirani filmom osobito zbog činjenice da se čuju Stepinčeve riječi i glas koji govori da je njegova savjest čista, a da će povijest sve reći o njemu.
Izlaskom iz multimedijalne dvorane ulazi se u prostor koji obiluje prikazima i materijalima iz razdoblja Stepinčeva djetinjstva, njegove obitelji, mladenačke dobi te svega što je obilježilo njegovu službu kao zagrebački nadbiskup koadjutor , a naposljetku i kao zagrebački nadbiskup i metropolit.
Osobitost je činjenica kako Muzej posjeduje audio-vodič s tumačenjima na hrvatskom i nekoliko stranih jezika te muzejsku suvenirnicu u kojoj posjetitelji mogu pronaći i kupiti mnoge knjige, fotografije i druge prigodne materijale kao uspomenu na posjet ovome iznimnom Muzeju.
Časna sestra Anđelika: „Posjet Muzeju je poticaj za ljubav i pravdu“
Topla i skromna domaćica Muzeja, časna sestra Anđelika rado i s velikom pažnjom prilazi svakom posjetitelju jer napominje kako ovdje dolaze isključivo oni koji osjete potrebu i želju da iz mnoštva sadržaja pronađu poruku za sebe. Sestra ističe kako „Muzej ima jaku duhovnu poruku, a shvatiti ga može isključivo onaj koji je duhovno usmjeren prema ljubavi i pravdi.“ U razgovoru otkriva kako i sama svaki dan pronalazi novi poticaj za ljubav prema čovjeku bez obzira kakav je. Žalosno je, nastavlja, kako u današnjem svijetu nedostaje istinskih kršćanskih vrijednosti te se u takvom okruženju čovjek gubi, a na nišanu su brojne obitelji. Kao primjer navodi knjigu dojmova u koju posjetitelji, s nekoliko iznimaka zahvala, još uvijek više iznose svoja skromna i samozatajna razmišljanja blaženom Alojziju Stepincu. Ljudi kao da se boje te iz tog razloga odbacuju vrijeme u kojem žive. Zato i smatra da je logičan slijed i slab odaziv i posjećenost. „Muzej nije prezentiran dostojno; prekriven je velom tajni jer ne sadrži komercijalnu vrijednost“, navodi časna sestra te ističe kako se svakodnevno trudi privući što veći broj posjetitelja.
Otkriva nam da prati društvenu i političku situaciju u zemlji i svijetu te na prikladnom panou lijepi poruke povezujući trenutnu situaciju sa svojevremenim razmišljanjima blaženog Stepinca ne bi li i na taj način privukla pažnju prolaznika. Iako je posjećenost još uvijek nedovoljna, navodi kako ljudi dolaze najčešće pojedinačno ili u manjim grupama da bi osjetili duh blaženog Stepinca. Muzej bilježi oko stotinjak posjeta dnevno, a u posljednje je vrijeme sve više inozemnih gostiju te obitelji s djecom što ju osobito raduje. Stariji posjetitelji drugačije gledaju i doživljavaju kako materijalnu, tako i duhovnu vrijednost ovog postava radi životnog iskustva, dok mladi uglavnom najviše vremena posvete multimedijalnom djelu. Prisjećajući se anegdota i zanimljivosti u radu s ljudima, rado se sjeća dječačića koji je Muzej posjetio s roditeljima, ali nikako nije mogao razumijeti zašto se Alojzije Stepinac ne budi kada ga on zove i gleda. Sestra Anđelika mu je na to rekla da ga zasigurno čuje, vidi, štiti i voli. Baš kao i sve nas. Ne samo što nas blagoslivlja, on nas zove da osjetimo mir i duhovnu snagu unutar okrilja muzejskog prostora. S druge pak strane, posjet ovome Muzeju poticaj je snažnijem interesu za povijest hrvatske Crkve i hrvatskog naroda u svjetlu današnjeg kršćanstva.
Autor: A.R.
Post je objavljen 30.05.2011. u 07:03 sati.