Nedjeljno popodne. Draga i ja sjedimo za strojevima i tipkamo polako. Pokušavam na teveu nači nešto tek da priča ili pjeva, teve nam je samo zvučna pozadina iznad glave. Jedino što nađoh je koncert Žige u Lisinskom.
Imali smo sreću što smo to slušali tek par pjesama pred kraj. Imao sam osječaj da se nalazim negdije u New Orleansu i slušam beskonačno jednolično mukanje limene glazbe i vidim monoton korak svirača niz ulicu. Nedostajao je jedino onaj bacač štapa na čelu povorke i kovčeg sa pokojnikom.
To je ona ljepša slika. Ona ružnija neodoljivo je podsječala na Bregovića i njegov Orkestar za venčanja i sahrane.
Originalno, nema šta.
Post je objavljen 29.05.2011. u 15:54 sati.