Marketing
Mitovi i legende o ulasku u EU – mit 1
piše Semper contra
„Hrvatska može i bez EU-a.“
Proces globalizacije utječe na sve države svijeta pa tako i na Hrvatsku. Dok su u proteklim stoljećima države često bile "izolirani otoci", danas je njihov politički i ekonomski razvoj uvjetovan suradnjom i uzajamnim djelovanjem.(1)
Daljnji razvoj Hrvatske u velikoj mjeri ovisi o međunarodnom ugledu naše države (2), kao i o uspjehu integriranja hrvatskog gospodarstva u europske i svjetske gospodarske tokove (3). U tom pogledu članstvo u EU za Hrvatsku predstavlja važnu prednost, ako ne i nužnost. U gospodarskome smislu Hrvatska ovisi o rastu turizma, priljevu stranoga kapitala i izvozu hrvatskih proizvoda u inozemstvo (4) (ponajprije u države članice EU-a). Navedeni sektori nedvojbeno će se razvijati brže uđe li Hrvatska u EU nego ako ostane izvan toga kluba. Nepristupanje Europskoj uniji dovelo bi, u određenoj mjeri, do političke izolacije Hrvatske. Naime, kao mala zemlja, Hrvatska ne bi mogla utjecati na odluke koje se tiču budućnosti Europe, a time posredno i vlastite budućnosti. (5) Ne treba zaboraviti da članstvo u
Europskoj uniji jamči političku stabilnost i sigurnost, što je za Hrvatsku iznimno važno s obzirom na nedavno ratno iskustvo. (6)
Valja napomenuti kako je sveukupni razvoj Hrvatske, koji je bio zaustavljen ratom u prvoj polovici 1990-ih, potaknut upravo procesom pristupanja Europskoj uniji. Naime, Europska unija različitim je poticajima – političkim, tehničkim i financijskima - pomogla Hrvatskoj da provede složene reforme kako bi što brže i učinkovitije dovršila proces demokratske tranzicije. Premda je cilj tih reformi dobrobit hrvatskih građana, a ne članstvo u Europskoj uniji, činjenica je kako je Europska unija imala i još ima nezaobilaznu ulogu u pozitivnoj preobrazbi hrvatskog društva. (7)
Protivnici ulaska Hrvatske u EU često spominju Norvešku, Island i Švicarsku kao primjere zemalja koje imaju razvijeno gospodarstvo i visok životni standard, premda nisu u Europskoj uniji. Uzmimo primjerice Island, koji je uvidjevši kako se nedavna financijska kriza odrazila na njegovo gospodarstvo odlučio pokrenuti postupak pristupanja Europskoj uniji, pa je ta država odnedavna kandidat za članstvo u EU te su u srpnju 2010. sa njome također započeli pristupni pregovori.
Osim toga, valja istaknuti da se navedene države zbog njihova drugačijega geopolitičkoga položaja i povijesnoga puta teško mogu uspoređivati s Hrvatskom. Štoviše, Norveška, Island i Švicarska vezane su uz Uniju mnogobrojnim ugovorima te aktivno sudjeluju u nekim politikama Europske unije (8). Važno je istaknuti kako te države uplaćuju znatna novčana sredstva u proračun EU-a, ali istodobno nemaju utjecaj na donošenje odluka u Uniji, niti mogu koristiti sredstva iz proračuna EU-a.(9)
Napomene semper contre:
(1) …samo se postavlja pitanje o kakvoj je suradnji riječ i što je to 'uzajamno djelovanje'? Suradnja može biti na ravnopravnoj osnovi, a može biti temeljena na odnosu 'master&slave'. A 'uzajamno djelovanje' može biti zajednički rad, a može biti i da jedan radi a drugi ubire plodove rada.
(2)…zar se ugled stiče pokoravanjem zapovijedima podvijenog repa: aport, k nozi, lezi, digni šapu i onda glađenje po glavi 'dobar psić, dobar'?
(3)…koje će se to 'hrvatsko gospodarstvo' integrirati u 'europske i svjetske' tokove?
(4)…da smo trećinu novca koji je do sada 'priljeven' u Hrvatsku potrošili za razvoj turizma i industrije umjesto u 'punjenje' džepova političara i tajkuna ne bi nam trebao više nikakav 'priljev'.
(5)…'Mala rijeka' koja teče samostalno može probijati svoj put trasom kojom želi. Ako se ulije u 'Veliku rijeku' morat će slijedit njezin tok. Ulaskom u EU Hrvatska više nikada neće sama odlučivati o svojoj budućnosti.
(6)…znači li to da se mi sami ne bi znali obraniti. Ili pak to znači da nismo sami izvojevali pobjedu u Domovinskom ratu. I konačno, ako sve te 'Male rijeke' završe u jednoj 'Velikoj' što će nam jamstvo za 'političku stabilnost i sigurnost'. Kad se završi proces 'prisajedinjenja' svih zemalja 'regiona' i kada ćemo svi biti pod istim NATO-ovim i NSP-ovim kišobranom tko će nam ugroziti tu 'političku stabilnost i sigurnost'. Možebitno samo oni koji bi nas, po autoru ovog pamfleta, trebali štititi.
(7)…e ovo je najveća 'papazjanija' po mom mišljenju u cijelom ovom pamfletu o 'mitu 1'. Ostavljam čitateljima da se sami domisle zašto tako mislim. Vjerujem da im neće biti teško.
(8)…a tko nama brani da s pojedinim državama ne sklapamo bilateralne ugovore kao što ih je, na primjer 120, sklopila Švicarska. I to takve koji njoj odgovaraju i temeljem istinske 'suradnje i uzajamnog djelovanja'.
(9)…zaista bi me iznenadilo da je tvrdnja u ovoj rečenici istinita. Švicarci da daju novac a da nemaju utjecaja na to kako se on koristi. Daj naj.
Ove moje napomene ne pretendiraju da su u svemu točne. Ali vrijedi o njima razmisliti. Prije nego što bude kasno.
Možda netko od čitatelja bolje prokomentira ovaj pamflet o mitu 1. Osobno smatram da Hrvatska može i bez ulaska u EU. Naša industrija i poljoprivreda nisu ni toliko velike ni toliko moćne da bi mogle konkurirati količinom na europskom, a pogotovo globalnom tržište uz postojeće velike svjetske igrače.
Za globalno tržište mi možemo proizvoditi i prodavati samo male serije visokokvalitetnih proizvoda (navodno da su naše jagode bum na europskom tržištu iako nismo u EU), za što nam nije potrebno veliko tržište nego zahtjevno tržište. Za takav pristup treba nam samopoštovanje, vjera u svoje sposobnosti, poštenje, radne navike, obrazovan i stručan čovjek.
A da bi sve to postigli ne treba nam nikakva nova asocijacija, a pogotovo ne ova kojoj je jedini cilj stvaranje profita za bossove NSP, već želja i volja da to ostvarimo.
U protivnom bi, kao posebno pametan narod, mogli završiti kao u pjesmi 'Bio sam konjušar cara' Stjepana Jimmy Stanića: 'dečko je posebnog dara, postat će konjušar cara'.
Post je objavljen 28.05.2011. u 16:06 sati.