Ushit prvih minuta još neraspakiranog vikenda na plus trideset u hladu i mirisom ljeta u zraku, za trenutak mi je pokvarilo jedno tužno, zamišljeno, gotovo plačljivo lice koje me gledalo preko izloga trafike kod malog mosta. U prvi mah sam pomislio da se radi o glavnom junaku neke nove orijentalne sapunice koji od stoljeća trinaestog traga za svojom ljubljenom i nikako je ne uspjeva naći. No dobro, bajke, pa taman bile i televizijske, uvijek imaju sretan i nadasve poučan kraj tako da sam se ponadao kako će u doglednoj budućnosti tužno lice s naslovnice dobiti novi sjaj u očima.
Već danas, uz miris prve jutarnje kave i ritualno otvaranje novina, ponovno sam ugledao lice tužnog Čovjek-Čuljka na reklami časopisa za frizeraje i trajekte, a već iz par uvodnih naznaka shvatio sam kako je tema ipak mnogo ozbiljnija. Po svemu sudeći, sedma godina braka bila je fatalna za viteza tužnog lika iz kojega, kako sam kaže - izlazi ne samo osiromašen već i osramoćen! Buduća bivša supruga ga je navodno prevarila za toliko i toliko milijuna kuna, bajka se raspala kao mjehur od sapunice i sad, nakon svega, ugledni menadžer za krizne situacije traži suosjećanje ucviljene nacije.
Da su neka sretnija vremena, siguran sam kako bi u kadar ove nadrealističke priče spremno uskočio legendarni Mate-Mišo, mesijanski raširio ruke i zavapio:
Slušaj majko moju pjesmu
i ne kuni ime njeno
volio sam ja tu ženu
neka joj je oprošteno...
Ah da, ljudi se sastaju, vole i rastaju, ponekad tiho, ponekad burno, međutim, sad me baš nešto kopka da saznam koji su uopće motivi jednog uglednog poslovnog čovjeka, gotovo "selebritija" da pred širokom javnošću iznosi detalje iz njihovog zajedničkog intimnog života, kakvi su porivi frajera koji navodno tako znalački upravlja "krizama" i upravo zahvaljujući njima trpa u svoj džep milijunčiće kuna, da se nepoznatim ljudima opravdava i pokušava dokazati tko je u toj priči "good guy", a tko "bad girl".
Hm, slutim da se radi o nečem drugom, tvrdokorne mrlje na savjesti mogu se isprati samo posebnim deterdžentima kakvi se uglavnom ne reklamiraju na televiziji, ali tko zna, možda za moderna vremena ne bi bilo loše izmisliti perilicu savjesti.
Onako, fino je smjestimo u kupaonicu tik do perilice i sušilice rublja, tako da imamo sve u kompletu, prljavo rublje i nečistu savjest, sve u jednom...
Naravno, široke narodne mase jednostavno obožavaju ovakve priče u stilu "i bogati plaču" tako da ne sumnjam kako bi se mnogi čitatelji poželjeli barem jednom u životu pošteno isplakati u raskošnim salonima luksuznih vila na obroncima ubavih brežuljčića iznad velikih gradova.
Zagonetni su putevi ljubavi, tajnoviti, skriveni, zamršeni, zapetljani, pojavljuju se na čudnim mjestima, ponekad se vraćaju, češće nestaju, kao da ih nikada nije ni bilo. I tužno je to kad se nekadašnja ljubav pretvori u bezlično truplo odbačeno u kontejneru za smeće. Ako ništa drugo, ljubavima koje odlaze, trebalo bi dopustiti dostojanstveniji ispraćaj. Možda u neki raj za umrle ljubavi...
Jer one ipak to zaslužuju...
Post je objavljen 28.05.2011. u 12:15 sati.