Već nekoliko dana u "valovima" poduzimam akciju čišćenja tavana. Znate, to su vam oni prostori na kojima završe sve one stvari koje su trenutno suvišne u vašem životu. Pa se skrivaju po raznim kutijama, vrečama i vrećicama.....Često to čine tako dobro (na skrivanje mislim) da nam potraga za njima, kad se ukaže potreba za tim, zna potrajati satima, danima, mjesecima.........E, što zbog tog što mi je dojadilo to vječito traženje, a ponešto iz puste želje da konačno stanem na kraj neredu i dovedem ga u red, odlučila sam se poduzeti konkretne korake u svezi toga. Sistematično, svaku stvar na svoje mjesto, u njenu kutiju zajedno sa srodnim jedinkama sličnog podrijetla (ili porijekla možda?). Dakle, moram li reći,......, koliko tu smeća ima?!?!? Što sve ljudi ne čuvaju.......moram se čuditi, ko da se ne radi o mom tavanu?
U stvari, ne bih ja vas gnjavila sa svojim smećem, ni slučajno. Ono igra sasvim sporednu ulogu u ovom postu. Nego, nakon ogromne hrpe zimske odjeće, krpa i krpica, na red su došle i kutije sa starim papirima, računima i dokumentima.....neki datiraju još od četrdesetih godina prošloga stoljeća, a i dalje. Moju pažnju privukli su dokumenti o vođenju jednoga spora na prijelazu iz pedesetih u šezdesete......
Pokušat ću nekako kronološki pojasniti o čemu je riječ. Dakle, moja majka je imala samostalni obrt sa dozvolom izdanom 18. 4. 1955. godine, koji je vodila u zajedničkom prostoru sa još jednim obrtnikom drugoga ceha, kako se u ono vrijeme govorilo. Više puta se obračala Stambenoj upravi Općine Donji grad, u Zagrebu, da joj dodijeli adekvatan prostor. Ukratko, sugerirano joj je da sama pronađe prostor, a oni će onda lako izdati rješenje za njega. U prosincu 1958. g. slučajnost je htjela da dozna za prostor koji će uskoro biti prazan, jer gospođa koja ga je koristila do tada, otkazuje svoj obrt. Postigle su dogovor. Majka je čak otkupila inventar od nje i dobila pismenu suglasnost Kućnog savjeta. Slijedivši upute Stambene uprave, ne čekajući rješenje koje bi nekim logičkim slijedom, nakon toliko čekanja trebalo biti izdano, uselila je u prostorije i nastavila s radom. No, ni slutila nije kako tek sada počinje prava zavrzlama.
Ni nakon njenog višekratnog navraćanja u upravu, od rješenja ni traga. Referent u čijoj nadležnosti je bilo njegovo izdavanje, svaki bi puta nekim čudom i iz nekih fantastičnih razloga bio odsutan. Oni s kojima je komunicirala utješno bi je umirivali, kako će ono sigurno biti povoljno riješeno, jer drugih interesenata nema.
Sve dok se jednoga dana nije pojavila....Drugarica Teodora. Tražeći prijašnju vlasnicu lokala, jer kako reče Drugarica, ona će za tri dana dobiti rješenje za taj prostor. Tako i bi. Molba je rješena 17. 1. 1959., ali u korist Drugarice Teodore, koja je spomenuo rješenje uredno zaprimila na ruke, dok su Protustranku (moju majku) pustili da ga sama traži, te napokon nađe u Urudžbenom.
Obrazloženje:
Drugarici Teodori je prostor dodijeljen jer je njoj potrebniji, da ista Drugarica posjeduje dozvolu za rad izdanu 18. 8. 1058. Navodi se i da Drugarica Teodora kroz svo to vrijeme posjeduje radni prostor u Vlaškoj ulici (pritom uopće nije bitno se što Protustranka već niz godina gura u skučenom prostoru sa još jednim obrtnikom).
Na proteste moje majke kod načelnika Stambene uprave Općine Donji grad, Druga Ljube, odgovoreno joj je da se može žaliti protiv ovog rješenja, ali uzalud joj sav trud, jer toj žalbi nikad neće udovoljiti. I stvarno, žalba podnesena 18. 1. 1959. već 5. 3. 59. rezultira rješenjem s obrazloženjem da je Drugarici Teodori potreban taj prostor, a Protustranki se "oduzima svako pravo na dalje žaljenje bilo kojem višem organu". Usput budi rečeno, mislim da sam zaboravila pripomenuti da je bračni drug Drugarice Teodore tada bio zaposlen u Saboru NRH (Narodne Republike Hrvatske), pa je za pretpostaviti koliko im je egzistencija bila "ugrožena". Mo'š mislit, reko bi moj sin.
Deložacija pred vratima i kako kažu u:
ZAKLJUČKU O DOZVOLI IZVRŠENJA
Temeljem pravomoćnog i izvršnog......bla, bla bla...Protustranci se nalaže da u roku od 48 sati isprazni predmetni poslovni prostor i iseli se, te ga preda na korištenje Drugarici Teodori.
........bla, bla, bla......
Žalba ne odgađa izvršenje zaključka.
SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!
ŠEF UPRAVE:
Drug Ljubomir
Obzirom da se sve to dešavalo nekoliko godina prije mog rođenja, ne mogu vjerno prepričati epilog, jer nisam upoznata s nizom detalja. Ipak je ovo rekonstrukcija uglavnom temeljena na dokumentaciji iz tog vremena, a onaj ljudski faktor u svemu tome može se tek naslutiti. Dakle, iz preostale se dokumentacije lijepo vidi da moja majka nije bila zadovoljna tim porazom, te se nije pomirila sa trenutačnom situacijom. U pismu Kabinetu Maršala Tita iznijela jecijelu situaciju, nakon čega je od njih zaprimila obavijest da je: kabinet Pretsednika Republike primio predstavku juna iste godine, te su istu uputili na postupak Izvršnom veću NR Hrvatske, Birou za predstavke i pritužbe, koji će je obavestiti o rezultatu.
Smrt fašizmu - Sloboda narodu
Epilog
Po poslijednjem dokumentu - rješenju izdatom 22. 4. 60. (čudne li slučajnosti, baš na njen rođendan) ukida se rješenje od 24. 2. 1960. te se ne uvažavaju prigovori Drugarice Teodore, jer kako kaže u obrazloženju: između stranaka (misli se na moju majku, Kućni savjeti i prijašnju vlasnicu) sklopljena je valjana najavna pogodba, te je izvršenik (K. s.) obvezan sporne poslovne prostorije staviti na raspolaganje Predlagateljici (mojoj majci).
Naravoučenije
Kad odlučiš napraviti reda u vlastitoj kući, trebaš biti spreman suočiti se sa istinama, kakve god one bile. Upitaj se je li vrijeme uistinu donijelo promjene ili se one očitavaju poglavito u tome što su nam nekad pravdu krojili Drugovi i Drugarice, a danas to čine Gospoda i Drugovi povlačeći narod poput konopa.
SMRT FAŠIZMU........
Post je objavljen 27.05.2011. u 23:47 sati.