Sören Kierkegaard danski filozof misli da postoje tri moguća stadija na životnom putu. Mogući načini življenja. (simplificiram najviše što mogu pod pretpostavkom da sam i sama dobro razumjela)
Estetički, Etički, Religiozni, sa pretfazom koju je nazvao: životom malograđanina.
Čovjek može ostati u fazi malograđanina i nikad dalje ne preći u estetsku fazu. Ili može živjeti životom estetičara i nekad preći u fazu etičara.
Kako živi malograđanin?
Malograđanin živi kao što žive i drugi ljudi. Prosječno, onako kako živi i njegov susjed. (ev. odlazi na koncerte, iako ništa o glazbi ne razumije i tome slično, ali mora se tamo naći jer je to uobičajeni način života njegove klase)
Što se mora dogoditi da se malograđanin upita: kakav je moj život? Jesam li baš to ja htio.
Po Kierkegaardu treba ga nešto trgnuti. Ne ide sve kako je zamislio, nekakav očaj koji ga natjera misliti.
U tom trenutku malograđanin osjeća da je njegova egzistencija prazna i odluči nešto promijeniti.
Počinje uživati u stvarima koje njemu, a ne njegovom susjedu, donose užitak.
U Knjizi Sörena Kierkegaarda ' Ili- Ili ' to je zavodnik.
Recimo Don Juan koji uživa u osvajanju i osvaja uvijek iznova neku novu ženu jer mu upravo taj čin osvajanja donosi najviše zadovoljstva. Prelazi na novu 'žrtvu' i tako u nedogled. Doživljava maksimalno zadovoljstvo čitajući na pr neku knjigu i ne želi se više na nju vratiti, ali kad potroši sva ta uzbuđenja postaje očajan jer više novih uzbuđenja nema.
Postavlja pitanje o daljnjem životu.
Estetičar se na ništa od svega ne može odlučiti.
U knjizi Ili- Ili Sudac, koji je prešao tu fazu i razumije estetičara kaže mu : (po prilici) Moraš nešto odabrati, za nešto se odlučiti- biraj svoj očaj. Biraj sebe očajnog.
Čim je izabrao i zadržao se na nekom osjećaju estetičar postaje etičar. On bira.
Konačno učini izbor. Izabere sebe onakav kakav on jest.
Biram sebe onakvog kakav jesam. (neću proširivati: U Spoznaj samoga sebe koje se pojavljuje… nije bitno da ne odem u rukavce kako inače radim)
Po Kierkegaardu to je najvažniji izbor.
Kad netko kaže: Biraj svoj očaj ne možeš birati sebe očajnog i ograničenog a da se ne susretneš s mišlju o neograničenom, pa ma što to bilo.
Tu će se zaustaviti, iako je beskrajno zanimljivo kako je Kierkegaard rješavao problem vjere. Naravno ne samo on. Sve do prosvjetiteljstva može se reći da se i filozofija bavila vjerom kao nečim samo po sebi razumljivim. Na sreću po vjeru (iako to institucije koje žive od vjere ne žele priznati- mislim da je za vjeru dobro što živimo u sekularnom svijetu) je polagano izbacivana iz javnih institucija, visokog školstva i na njeno mjesto dolazi nauka u kojoj po mnogima nema mjesta za vjeru jer se vjera ne može naučno, metodama nauke, bilo koje, dokazati, jer je vjera je nešto iracionalno, na neki način čak riječima nedohvatljivo ( a valja priznati da čovjek komunicira riječju i da je Riječ jedina prava ljudska komunikacija)
I tu ću se zaustaviti.
Zubovo pitanje ili prije zaključak, konstatacija je bilo: zadnja rečenica posta je neobična: obično se Hrvatska percipira kao vrlo, vrlo katolička sredina
A ja sam post završila riječima:
Pitanje je zašto je netko poput njega ostaje bez posla. Sad radi u podrumu vlastite kuće i njegovu emisiju sluša nekoliko lokalnih stanica. Ali i u Americi, čini mi se da je spomenuta i Kanada. Zašto to ne može u Hrvatskoj?
Jer govori o Bogu?
Jer govori o Bogu!!!
Dragi zub Tko je Bog i kakva je to katolička zemlja Hrvatska?
O kakvom to Bogu Ivica Ursić govori pa ga institucije zemlje Hrvatske ne žele u svojim redovima?
Zemlja Hrvatska jest 'katolička' zemlja, ali katolici su u njoj najvećim djelo malograđani, estetičari, pa čak i etičari , jer ni etičar ne nalazi Boga kao što ga je našao Ivica Ursić, koji govori vjerskim jezikom koji rijetki od nas razumiju (pa ni ja sama, jer se toliko tuđe ljudske razgolićenosti sramim, kao što se sramim i svojih ograničenja, nedovršenosti, malograđanina, estetičara pa i etičara u sebi )
Zemlja 'katolička' Hrvatska je uglavnom vrlo daleko od Boga kao što su bili i oni komunisti u prvim redovima koji su od debljine jedva ustajali kad bi svirala interancionala koja u sebi ima i one riječi: Ustajte vi prezreni na svijetu, vi sužnji koje mori glad.
A dodat ću: Pojam „vječnog blaženstva“ je Kierkegaardov pojam što u vjeri da Bog postoji treba napraviti. Dati sve, kaže on. Bezuvjetno dati sve, 'platiti' najveću moguću cijenu. Misli da Boga treba ljubiti bezgranično. Ako ga ljubimo konačno, onda ga pretvaramo u idola i ostajemo na ljudskim vrijednostima.
Kierkegaard sluti tjeskobu koja se kasnije pojavljuje u egzistencijalizmu.
Sartreov - Pakao to su drugi.
Nema tu rješenja; ima li ga ili ga nema, a nije ni bilo predmet ovog pokušaja razgovora.
Prije je bilo riječi o kvaliteti ljudskih odnosa i vjeri koja je ovakva ili onakva, ali uglavnom ovakva nije od Boga nego služi svakodnevnici.
Post je objavljen 27.05.2011. u 20:29 sati.