Marketing
(OP)SJENA
Zvala se crvena.
I drugi su je zvali.
Raznim imenima.
Pa i krivim.
Prečesto krivim.
Pateći za njom u visokoj travi.
Otpraćajući je na predugim kolodvorima.
Mašući joj u prepunim autobusima.
Tražeći je u drhtanju proljetnih krošanja,
treperenju prašnjavih zraka sunca.
Prikazivala se chiaroscuro,
radi stvaranja dubine i opipljivosti,
dramatičnosti i širine u prostoru.
Hodala je bosa širokim tramvajskim prugama,
u visokim petama neutabanim stazama,
uplitala ivančice u uvojke
i mogla se kladiti da će
baš svake parne godine doživljavati
onu pravu strast
i tako izgubiti taj strah od smrti.
Lako podnoseći sjenu jer je mislila da zna.
A zapravo je trebala i voljela
tek ljubav prema sebi,
ne čovjeka,
nego njegovu fasciniranost njome.
A svaka fascinacija ima silnu moć...
moć opsjene i zavaravanja...
al mora proć....
Inače bi se sasvim drukčije zvala...
Nikada me baš makovi nisu mogli ostaviti ravnodušnom.
I uvijek su nekako cvali najraskošnije, najbolnije i strastveno,
provirujući iz toplih, plodnih i podatnih livada pšenice i aromatičnih trava,
baš ili tek onda kada bih ja bila najtužnija.
Tako da su uvijek, takvi crveni i vedri,
bili povezani sa istinskom tugom.
Mojom tugom.Prijateljicom.
Pravi chiaroscuro.
Nesposobni preživjeti u vazi.
I nimalo obični.
Umiru čim ih ubereš.
Post je objavljen 26.05.2011. u 21:28 sati.