Kako odrastamo tako se mijenjaju i uzori u našim životima. U ranom djetinjstvu obično su nam uzori naši roditelji jer su to jedine osobe s kojima se družimo, s kojima provodimo dane, koji nas njeguju dok samo bolesni, vode nas na more, organiziraju nam rođendane, izlete i drugo. U nižim razredima osnovne škole uzor nam postaju osobe iz našeg neposrednog okruženja, na primjer profesori u glazbenoj školi, treneri u nogometnoj školi, osobe koje nam daju nadahnuće da se aktivno bavimo nečim i likovi iz omiljenih (crtanih) filmova koje gledamo. U višim razredima osnovne škole i srednjoj školi obično su nam uzori osobe koje se bave poslom koji nas zanima. Mladićima su uzor poznati sportaši poput Federera, Ronalda, Nadala, Alonsa i Kostelića, a curama poznati modeli poput Kate Moss i osobe koje imaju neku životnu priču koja nas impresionira poput Sanje Jovanović koja je unatoč nesretnom djetinjstvu postala vrhunska sportašica ili Maksim Mrvica koji je kao mladić sam lijepio plakate za svoje koncerte, a danas je svjetski poznat glazbenik. Kada postanemo studenti, tada nam uzori postaju osobe iz područja kojim se namjeravamo u životu baviti, političari poput Obame i Clintona, stručnjaci poput Welcha ili inovatori poput Gatesa.
Moje osobno mišljenje je da pri „traženju“ životnih uzora obično idemo predaleko, uzore možemo pronaći u našem susjedstvu. Za mene je uzor moja susjeda koja 2 puta dnevno svaki dan u mjesecu odlazi u posjet svom bolesnom sinu u bolnicu i nosi mu hranu i tako već zadnjih 9 mjeseci.
Tko su bili vaši uzori u djetinjstvu, a tko vam je uzor danas?
Post je objavljen 26.05.2011. u 19:06 sati.