Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/svjetskavlada

Marketing

Prosvetljeni satanskim tminama. Iluminatsko-satanski "kraljevski" gremijumi
(Izvadak iz knjige Razotkrivanje paketa subverzivnog "Novog Svetskog Poretka" Stare Zmije – Svetlonoše" bez Svetla – Zapadni Antihrist. brat Vasa – Aurora Aurea)
auroraaurea@gmail.com



Čemu šuma gremijuma

Pošto u svojim poduhvatima izgradnje "boljeg sveta" (bez Boga) iluminatska hidra nema unutarnju sigurnost, to nastoji da stvaranjem šume različitih zakulisnih, tajnih i tajnovitih, iz potaje delujućih organizacija i grupa, gremijuma (lat.: gremium = "krilo", "udruženje", "kolegijum") u spoljašnjem nađe oslonac za svaki svoj korak kroz močvaru poteškoća. (Ono što je radio i radi papski Rim sa stvaranjem različitih crkvenih redova, to iluminati i masoni rade sa mondijalističkim gremijumima.) Gremijumi, pogotovo oni koji imaju i dobiju oreol tajnovitosti, svojim članovima pomažu da se u njima osećaju "bogovski", kao top-elita koja radi i vodi neku "numinosnu" stvar, "kraljevski" projekat; tajnost i tajnovitost koja okružuje "iluminatske" bratovštine naravno izaziva fascinaciju i znatiželju u dušama koje ne poznaju istinski mistični, unutarnji put. U gremijumima mondijalizma njihovi članovi, braća senke, nastoje da sakriju svoje uzajamne sukobe, jer cilj koji ih ujedinjuje je najpretežnija stvar. A taj cilj je: napraviti carstvo na zemlji u kojem bi uživali u ulozi "bogova". I demoni su "jedinstveni" kad je pitanje borba protiv Boga, iako svako od njih želi da bude što veći, a to naravno izazova stalna borbena trvenja.

Mnogi iluminatski gremijumi se predstavljaju kao čisto savetodavne, dobrotvorne i humanitarne organizacije. Tim bezazlenim paravan pokrivaju svoje stvarne subverzivne i planetarno vlastoljubive interese i ciljeve.

Moć subverzivnih mondijalističkih struktura vezuje se pre svega za elitu dve države – Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, glavnih uporišta masonerije i iluminata. Nekadašnji nezasiti imperijalistički zamah Britanije i nanašnji imperijalistističi ataci Amerike, dobro su poznati i očigledni. Engleski monarh Henry VIII, "branitelj vere", sebe je čak uzdigao za poglavara Episkopalne (Anglikanske) crkve (Act of Supremacy, 1534. g.), što je sa duhovne strane gledano potpuna nakaradnost. Ono što ne mogu da postignu silom, to engleske "svetlonoše" postižu prevarom i lukavstvom. U američkoj Deklaraciji o nezavisnosti koju su Filadelfiji 1776. doneli predstavnici 13 engleskih kolonija Severne Amerike, pored ostalog se ukazuje: »Historija sadašnjeg kralja Velike Britanije je historija neprekidnih nepravdi i otimačina koje sve imaju neposredni cilj: ostvarenje pune tiranije nad ovim državama /.../. Na svakom stupnju ovih tlačenja mi smo skromno molili da se otklone; na naše neprekidne molbe odgovorili su nam neprekidnim uvredama. vladar čiji je značaj na taj način obeležen svim delima koja odlikuju tiranina nepodesan je da bude vladar slobodnog naroda.« - Oni koji imperijalnom tiranidom nisu uspeli osvojiti svet, potom su krenuli u njegovo subverzivno osvajanje preko svoga trusta mozgova. I na kraju, očigledno, ovaj svet, stari svet, skončaće u neviđenoj tiranidi. – Ne tako daleko, godine 1914. Engleska je imala u kolonijalnoj vlasti nekih 33,5 miliona kvadratnih kilometara, i 393,5 miliona njihovih žitelja. Za ondašnje vreme to su bile zastrašuju cifre. Posle Drugog svetskog rata njen kolonijalni sistem je se raspao, ali je nastao (1948. g.) 'Komonvelt' (commonwealth = "zajednica"), koga čine Britanija i nekadašnjie njene kolonije i dominioni; Komonvelt kao vid međunarodne organizacije "nezavisnih" država koje povezuje imperijalna prošlost i engleski jezik dakako koji nije zadovoljavao apetite imperijalne iluminatske engleske hidre. U eri američkog imperijalnog ekspanzizma, britanija se pokazuje kao verni saveznik masonske Amerike, želeći da i tako očuva svoj osećaj "veličine" na svetskom planu.

Da bi delovali na vlade sveta, sve dok i sami ne formiraju svetsku vladu, mondijalistički gremijumi formiraju i brojne ekonomske ustanove, i naravno u svoje redove uključuju pre svega "uspešne" bogate ljude, korporacioniste i industrijalce. Jer političke moći nema bez ekonomske moći. Oni deluju i kao transnacionalna diplomatija, jer je njima i cilj da sve nacije "stope" u svome loncu.

Iluminatski trustovi "mozgova" (kojima nedostaje istinska, prsvetljujuća mudrost) svoje skupine su napravili tako da deluju na piramidalnom (hijerarhijskom) nivou i da su mrežno, preko poverljivih ljudi i zajedničke doktrine i ideologije povezani. Na taj način njihove mreže bačene u more ovog uskovitlavog sveta mogu uloviti mnoge žrtve i saradnike koji ne poznaju njihov pravi, rukovodeći cilj. Na vrhu te i takve piramide naravno nalaze se, naravno, elitni "iluminati" nečistog oka (iz Rotšildove "dinastije" pre svega), koje lažni Lucifer, tobožnji Svetlonoša prosvetljuje, sa kojim razgovaraju, onako kako je Mojsije prorok razgovarao sa Bogom licem u Lice.

Moderni iluminatski gremijumi u punom sastavu, nastojeći da sačuvaju tajnost svojih sastanaka (u čemu teško danas uspevaju), sastaju se uglavnom jednom godišnje. Taj princip ima svoju svrhu: pošto su mnogi iluminati članovi više elitističkih grupa, to im treba omogućiti da uzmu učešća i u saborovanjima ostalih gremijuma, i ujedno izbeći da vremenski bliskim ili preklapajućim konferisanjima budu radno i operativno preopterećeni.

Godišnji sastanci elitističkih gremijuma (koji u biti imaju samo jednu temu: globalizacija) danas redovno izazivaju proteste antimondijalista i anarhista, bez obzira koliko oni "plemenito" i "uzvišeno" formulisali ciljeve svoga saborovanja. Nasilnički protesti i sirovo, anarhističko pobunjeništvo uvek tera vodu na mlin iluminatskih mondijalističkih gremijuma, jer oni u očima javnosti ispadaju "žrtve" i mete neotesanih "huligana", i pokazuju da vode i donose "ispravne" političke smernice.

Svi iluminatski igrači ne deluju iz senke u ostvarivanju svojih vlastoljubivih ideala. Nekima od njih bila je privlačna i prodor na vrhove zvaničnih državnih establišmenata. Takav je, na primer, bio Nelson Rokfeler, koji je pokušao da bude predsednik USA, što je potom izrodilo sukobe sa klanom Rotšildovih. (No pod Džeraldom Fordom je dogurao do potpresednika USA.)

Svoju najžešću modernu emisarku aktivnost "komesari" i "vrhovnici" iluminatskih gremijuma ostvarili su dosad u prvoj polovini devedesetih godina prošlog stoleća, oko krize izazvane raspadom Jugoslavije, najpre (posle Prvog svetskog rata) masonske tvorevine, a potom komunističke. Ni najači iluminatski boss-ovi nisu uspeli da urazume autoritetnog, vlastoljubivog i borbenog srbijanskog predsednika, nekadašnjeg komunistu - Slobodana Miloševića, koji je gradio nekakav svoj "novi poredak" i time se suprostavio arhitektama "Novog Svetskog Poretka", kojima smetaju nekooperativni lokalni diktatori. Na kraju je američko bombardovanje Srbije (gde su američki zlikovci koristili za projektile i opasni osiromašeni uranijum) uveliko doprinelo Miloševićevom vladalačkom krahu, slomu njegovog autokratskog poretka, oteralo na smetlište povesti čoveka koji je srpski narod uvukao u velika zla.

Gde nered paradira, tu se pojavljuju i očajnički ili subverzivni pokušaji i poduhvati pravljenja raznih skupina i udruženja koji će uspostaviti neki "red", artikulisati nečije vlastoljublje. Za dešavanja u vreme prvog rimskog cara – Avgusta, biograf Svetonije Trankvil prenosi: »Mnogi su se zli običaji na štetu zajednice usled dugotrajnoga bezakonja građanskih zakona zadržali ili su se i u miru ukorenili. Razbojnici su se u velikom broju u javnosti skitali, opasani mačem tobože radi samoodbrane. Hvatani su po selima putnici bez razlike, bili slobodni ili robovi, te su nestajali u radionicama veleposednika. Svuda su nicali klubovi pod imenom kakvog novog udruženja, da zajednički vrše svakojake zločine. Avgust je zato na zgodnim mestima postavio vojničke straže i tako sprečio razbojnički zanat. radionice /veleposednika/ je dao pomno pregledati, a sva je društva, osim starih i zakonitih, ukinuo.« (Augustus, 32) – I car Trajan je se bojao formiranja bilo kakvih udruženja koja bi potom počela »tajne skupove da održavaju.« (Plinije Mlađi: 'Epistole', lib. X, ep. 35) Tajne i podrivačke skupine više nisu neprijatelji vlasti moćnih država; one zapravo njima upravljaju i navode ih prema realizaciji svojih ciljeva. Naravno, u svojim osnivačkim aktima one su vrlo često postavljene kao "konsultacione", "humanitarne" i "filantropske" organizacije.


Komitet 300

Za 'Komitet 300' može se reći da je najtajnovitiji, uticajno najrasprostranjeniji i najstariji moderni zaverenički planetarni piramidalni i mrežni gremijum. Ova iluminatska hidra, kao 'Veće 300', osnovana je od strane Britanske Istočne (indijske) Trgovačke Kompanije (British East Merchand Company) 1729. g. koja je kontrolisala i ondašnju trgovinu opijumom i tu (povezana sa Bostonskom elitom) ponajprije stekla svoje bogastvo. 'Kompanija Hadson', podružnica 'Britanske Istočne Kompanije' je nekada naoružavala Indijance puškama i municijom.

'Komitet 300' čine bogate oligarhijske iluminatsko-jevrejske porodice i klanovi, u čijem posedu su mnogobrojne banke, osiguravajuća i transakciona društva (čije srce čini 'Grupa Zvezda', ranije The Eagle Star Group of Insurance Companies, te The Assicurazioni Generali), trgovačke kompanije, mediji, industrijski koncerni, agencije za promet nekretnina, berzanske kuće Vol Strita, zadudžbine, fondacije, anketne kompanije, ... Prvobitni vladari Komiteta 300 jesu engleska kraljevska kuća Windsor i oligarhija Venecijanskog (i Đenovskog) Crnog Plemstva (koje je krstaško-pljačkaške ratove iskoristilo da stvori ogromno bankarsko bogastvo). U svojim redovima Komitet 300 imao je mnoga zvučna imena: engleska kraljica Elizabeta Druga - Gvelf (Elizabeth Alexandra Mary Windsor), Henri Kisindžer, Džordž Buš Stariji, Vili Brant, Olaf Palme, , ...

Članovi 'Komiteta 300' nazivaju sebe i "Olimpijcima" (The Olimpians), što pokazuje njihov egoteizam, doživljaj sebe kao (nove) olimpske bogove. Matarese Circle – International Magicians, kontrolišu pre svega pristup unutrašnjim krugovima 'Komiteta'. Engleska Kraljica pak (posredno) kontroliše i Škotski Obred Masonerije.

U organizaciono-institucionom sedištu 'Komiteta 300' stoji londonski 'Tejvistok Institut za Ljudske Odnose' - Tavistock Institute of Human Relations (osnovan od strane Džon Roling Risa), koji je se socio-psihološki specijalizovao za nametanje mišljenja medijima i javnom mnenju, špijunažu i dezinformaciono obmanjivanje.

U zavereničkim mrežama i spregama 'Komiteta 300' operativni kadar se stalno premešta, kako bi se ostvarilo da se osposobljeni mondijalisti (masoni i iluminati) uvek nađu na ključnim i najuticajnim pozicijama.

Svojim ulaganjima u USA, kompanije 'Komitet 300' su praktično kupile tu Federaciju. Zato i vlada USA mora poslušno da izvršava naloge iluminatskog 'Komiteta'.



Skupina Okrugli Stol
(Kraljevski Institut za međunarodne odnose)

Gremijum "Okrugli Stol" (The Round Table), inspirisan arturijanskim legendama, osnovao je 5. decembra 1891. g. u Engleskoj (najpre kao 'Društvo inicijacije') bogataš Cecil Rhodes, koji je preko svojih poslovnih kompanja (South Africa Company, De Beers Consolidated Mines i Consolidated Gold Fields) pljačkao ponajprije jug Afrike, bogat rudom, zlatom i dijamantima. Lord Milner, Sesilov poverenik i agent bankarskih interesa Rotšilda, formirao je spoljašnji krug 'Društva inicijacije' – 'Udruženje pomagača', koje će postati poznato kao 'Skupina Okruglog Stola'. Vodeći cilj udruženja bio je širenje engleske i američke imperijalne vlasti nad celim svetom, što je podrazumevalo i nametanje engleskog jezika kao glavnog jezika u svetu, te stvaranje svetske vlade sa sedištem u Engleskoj. Engleze je video kao “superiornu rasu” koja treba da naseli celu Planetu i svima donese “boljitak”: »Zašto mi ne bi osnovali tajnu organizaciju koja bi imala za cilj dovođenje celog necivilizovanog sveta pod vladavinu Britanije i Sjedinjenih Država i time stvaranja jedne Anglo-Saksonske imperije …« (Confession of Faith, 1877. g.) Britanija i Amerika su tradicionalno najača masonska uporišta i danas najodaniji ratno-imperijalni saveznici.



Kralj Artur predsedava za okruglim stolom u čijem središtu je Gral
(ilistracija iz jednog francuskog rukopisa iz XIV stoleća).


Realnije gledano, zamisao o formiranju "Lobanje" i kasnije CFR-a, nastala je još februara 1891. g. u Londonu, kada su se sastali bogataš Cecil Rhodes, prestižni žurnalista William Stead i Reginald Brett, uticajni savetnik kraljice Viktorije, te kralja Edvarda VII i Džordža V, te skicirali listu potencijalnih članova tog tajnovitog društva i establišmenta. Toj anglo-američkoj "hunti" je kasnije pridodat Alfred Milner. (Iz ovoga je razumljiviji i kasniji uticaj koji su "lobanjaši" ostvarivali u CFR-u.) Po uzoru na Apostolstvo i hrišćanstvo unutrašnji krug "Društva" su nazivali "izabranima" a spoljašnji krug "pomoćnicima".


Do 1915. vitezovi novog "Okruglog Stola" stekli su svoje ogranke širom Britanske Imperije i engleskog govornog područja. U Americi njegov rad počinje ponajprije finansirati Rockefeller (te J. P. Morgan i Edward Harriman), koji je i sam došao iz Evrope, i koji je u Americi izgradio vlastitu korporacijsku i bankarsku imperiju uz pomoć kapitala iluminatskih familija Rotschild i Payseur.


Sesil Rodes

Posle smrću Rhodes-a 1902. g., ovog je zamenio Alfred Milner, koji je se zauzeo da stvori Južnoafričku Uniju, koju će pljačkati i pustošiti familija Oppenheimer. Bogatima i gramzivima su imperije bez granica uvek trebale i odgovarale za bolje porobljavanje narodnih masa i pljačkanje prirodnih resursa. – Iz Rhodes-ove financijske zaostavšine osnovana je fondacija za stipentiranje izabranih studenata iz prekomorskih zemalja na univerzitetu Oxford - Rhodes Scholarship. Najpoznatiji njihov stipendist je nekadašnji američki predsednik i demolejevac Bill Clinton, poznat po seksualnoj aferi "Monika Levinski", koju je pokušao zataškati bombardovanjem Jugoslavije kojom su devedesetih godina prošlog veka pogodili partijsko-građanski-verski ratovi.

Iz grupe "Okrugli Stol" (zahvaljujući preduzetništvu pukovnika Edward Mandell House-a, britanskog ekonomiste John Maynard Keynes-a, historika ekonomije Arnold Toynbee-ja, te bivšeg američkog ministra spoljašnjih poslova John Foster Dulless-a) iznedren je 1920. g. britanski Institut za međunarodne poslove, koji će posle šest godina postati "krunin" - Royal Institute of International Affairs (RIIA), da bi počasno britanskog suverena dobio na svome čelu. Iz "Okruglog Stola" iznikao je i 'Institut za napredne studije' (Institut for Advance Studie) u kome će raditi Albert Einsten i Robert Oppenheimer, i gde će nastati naučne pretpostavke za razvoj atomske bombe. "Stol" u svoje redove prima pripadnike različitijih političkih opcija.


Američki Savet za inostrane odnose

Nešto posle Prvog svetskog rata – 1921. g., sredstvima iluminatske familije Rockefeller, J. P. Morgan-a i Edward Mandell House-a, američki članovi 'Okruglog Stola', formirali su prekookeanski 'Savet za inostrane odnose' (CFR - Council on Foreign Relations) kao američku podružnicu (britanskog) 'Instituta za međunarodne poslove', kao neprofitnu i nepartijsku organizaciju, koja je trebala da proučava Američku (tada još uglavnom izolacionističku, kasnije intervenističku) međunarodnu politiku i da joj savetodavno daje "korisne" smernice. Takva je bila odluka nekolicine američkih učesnika na Pariskoj mirovnoj konferenciji. – I u Kanadi, posle Britanije i Amerike, formirana je slično postavljena organizacija.

Jedan od osnivača Saveta, Mendel Haus, savetnik američkog predsednika i mondijaliste Vudroa Vilsona; zalagao je se za nastanak svetske socijalističke države kojom bi upravljala anglosaksonska financijska oligarhija. Na čelu zamišljene svetske imperije trebalo bi da bude diktator koga bi savetovali i upravljali 12 odanih mudraca.

Poznati diplomata Sajrus Vens bio je dugogodišnji član CFR-a i predsednik Rokfelerove Fondacije.

Sedište Saveta je u velelepnom mramornom zdanju Harold Pratt House u New York-u, u istočnom Manhattan-u. Zdanje je podignuto 1919. g, a dodata joj je konferencijska dvorana Peter Peterson Hall namenjena za seminare i prezentacije.

Rokfelerovska CFR, u sprezi sa multinacionalnim kartelskim kapitalom, odlučuje o mnogim ključnim unutrašnjim i spoljašnjim potezima USA (ponaša se kao njena vlada u senci), uzimajući ogroman upliv i u rad OUN. CFR danas uglavnom kontroliše Svetsku banku i uveliko dirigira ne samo američkom spoljašnjom politikom, već i zapadnoevropskom. Cilj joj je da USA preda u ruke jedne "svemoćne" svetske vlade koja bi imala podloženu sebi svetsku armiju. Preko svoga ugledničkog članstva i razvijene infrastrukture CFR američkom diplomatskom establišmentu daje mnoge (daleko od očiju javosti i medija) smernice i naloge kako da deluju u ostvarivanju određenih ciljeva.

U srcu američke CIA-e stoji Biro Strateških Usluga (OSS - Office of Strategic Services) čiju strukturu je osmislio i projektovao John J. Mc Cloy, nekadašnji lider Saveta za inostrane odnose, te čelnik Rokfelerove Chase Manhattan banke.

Stotine i stotine američkih uglednih imena (predsednika, ministara, ambasadora, senatora i kongresmena, sudija Vrhovnog i Ustavnog suda, vojnih uglednika Pentagona i NATO-a, investitora, industrijalaca i korporacijskih giganata, bankara, vlasnika medija i glavnih urednika, univerzitetskih profesora, ...) te specijalnih predstavnika i komesara OUN-a i predsednika njenih agencija, bilo je i jesu članovi CFR-a; tu su se "iškolovali" pre nego što su postali "apostoli" CFR-a. Članstvo u CFR je obavezno za ulazak u američko Ministarstvo spoljašnjih poslova – State Department.

U Odbor direktorâ CFR (koji imaju svog čelnika) dosad je bilo mnogo zvučnik iluminatskih imena; pomenimo samo neke: David Rockefeller (1949.-1985.), Cyrus Vance (1068.-1987.), Zbignev Brzezinski (1972.-1977.), Henry Kissinger (1977-1981), George Bush (1977.-1979.), Richard Holbrooke (1991.-1993., 1996.-1999.), George Soros (1995.-). Rokfeler je na čelu Odbora bio nekih petnaest godina: 1970.-1985.



Čuvari slika – Bilderberger Grupa

Tajnovito udruženje 'Čuvari slika' osnovano je maja 1954. g. u hotelu De Bilderberg, u holandskom Oosterweeg-u, na inicijativu Vatikana (zastrašenog pojavom državnog komunizma), preko Jozefa Racingera, tražeći da se oformi transnacionalna zakulisna diplomatija u službi evropskog ujedinjenja predvođenog rimokatoličkim zemljama. Sve do 1976. g. sastancima Grupe presedavao je bogati holandski princ Bernhardt, koji je imao nacističku prošlost, i koji je bio svestan da se mondijalizam neće lako moći pridobiti ljudsko mnoštvo: »Teško je prevaspitati ljude koji su podignuti na nacionalizmu da prihvate ideju o ustupanju dela svog suveriniteta nekom nadnacionalnom telu ...« - Formalni osnivački cilj Grupe je bio da se iznađu sredstva za zaštitu "slobodnog sveta" od pretećeg komunizma Sovjetskog Saveza u vremenu hladnog rata, odnosno da se onemogući ugrožavanje uticajnih interesa Zapada u ostatku sveta; Dals i Rokfeler, istaknute figure američkog polititičkog života, pokazale su spremnost da finansiraju realizaciju takvih projekata. Grupom formalno rukovodi Stalni Komitet od 39 osoba, koji na tu poziciju ne dolaze izborom već postavljenjem. Godišnjih pozvanih članova, koji se menjaju, ima nekih osamdesetak. Bilderbergovci, dakle, nisu po kvoti članstva brojni, ali su uticajno jaki jer ga čine političko-državni i financijsko-korporacijski moćnici USA, Kanade, Velike Britanije i zapadne Evrope, koji rukovode i mrežom centralnih banaka. Vodeću reč u Grupi imali su godinama Victor Rotschild, David Rockefeller i Henry Kissinger. Ovi nevidljivi vladari sveta danas naravno imaju mondijalistički cilj: centralizaciju svetske moći. Svoje obezbeđene sastanke i diskusije (na kojima novinari nemaju pristupa, ali na kojima učestvuju vlasnici nekih mondijalističkih medija "zavetovani" na ćutanje) održavaju jednom godišnje, krajem maja ili početkom juna, u elitnim hotelima sveta, uglavnom u vlasništvu Rotšilda ili Rokfelera. Zaključci tih sastanaka postaju izvršno obavezni za mnoge svetske vlade i plutokrate.

Pridruženim godišnjim sastancima Bilderberger Grupe veze i uticaji Grupe omogućuju i političko-državničko napredovanje. Godinu dana pre nego što će 1992. g. postati predsednik USA, Bil Klinton (Bill Clinton), guverner države Arkanzas, bio je od strane tajnog američkog vladara Dejvida Rokfelera pozvan na sastanak Bilderbergovaca u nemačkom gradu Baden-Baden-u. – Švedski bilderberger i premijer Carl Bildt je zemlju uveo u Evropsku Uniju: tako mondijalistička hidra njome može lakše rukovoditi.

Najistaknutiji eksponirani lider (1990.-1999. g.) Bilderbergova svakako je britanski lord Peter Carrington. Preko bračne povezanosti ušao je u evropsku suprematorsku dinastiju Rothschild. Bio je britanski ministar, čelnik NATO-a, čelnik britanskog 'Kraljevskog instituta za inostrane odnose'. Uveliko je zaslužan za smenu britanske premijerke Margaret Tacher, jer nije bila dovoljno blagonaklona mondijalističkom projektu ujedinjene Evrope. – Carrington-a na čelu Bilderberg Grupe zamenio je uticajni belgijski korporacionista Viscount Etienne Davignon, koji je osamdesetih godina prošlog stoleća bio potpresednik Evropske Komisije a potom presedavao 'Okruglim Stolom Industrijalaca Evrope' koji uveliko imaju uticaj na politiku koju provodi Evropska Unija.


Trilateralna Komisija

David Rockefeller i njegov saradnik, Poljak po nacionalnom poreklu, nekadašnji marksista, profesor na Harvard i Columbia univerzitetu, pisac mondijalističkog dela 'Između dva Doba' (Between two Ages, Pengvin Books, New York, 1970. g.) uticajni čovek u vladi američkog predsednika Jimmy Carter-a (1977.-1981. g.), nekadašnji lider američke bezbedonosno-obaveštajne agencije NSA (National Security Agency) - Zbignjev Bžežinski (Zbigniev Brzezinski), u junu 1973., posle velikog naftnog šoka, osnovali su globalističku 'Trilateralnu Komisiju' (The Trilateral Commission) kao posmatračko-diskusionu grupu, u čije krilo će ući najviši politički i korporacioni umovi i lideri Severne Amerike, zapadne Evrope i Japana, iz kojih su prvobitno trebali da se uzmu po 100 članova. (Članove 'Trilaterale', naravno određuje Rokfeler klan na tri godine, pri čemu mogu biti reizabrani.) Pošto je se OUN pokazala i pokazuje suviše "tromom" da reši i rešava goruće svetske probleme, tu je sanjarska elita i tu su mondijalistički gremijumi, poput 'Trilateralne Komisije' i njenog spiritus movens-a, Bžežinskog, koji će se pokazati boljim i uspešnijim operativcima i nadglednicima konfliktne situacije. Danas 'Komisijom' brojno dominira evropski kadar (150 njih), a pored Japana svoje predstavnike daju i Južna Koreja, Australija, Kina sa Hong Kongom, i zemlje ASEAN-a (dakle Pacifička Azija). Stoga je i poželjno da ambasadori iz tih zemalja (pogotovo Japana i Kanade) budu i članovi 'Trilaterale'.

Uglavnom na tajnim lokacijama Rokfelerova 'Komisija Trilaterale', sa posebno izabranim gostima, jedared godišnje održava svoje sastanke. No izvršni komiteti 'Trilaterale' i regionalni direktori se češće sastaju da bi razradili zadatke i direktive iluminatsko-mondijalističke glave.

Mnogi članovi 'Trilaterale' su i članovi 'Bilderberger Grupe' i američkog 'Saveta za inostrane odnose'. Ta članska "protkanost" im daje veću obaveštenost i veću moć.

David Rockefeller i Zbigniev Brzezinski su, inače, financijski podupreli guvernera Džordžije Džimija Kartera (koji je otvorio svoje kancelarije u Briselu i Tokiju) u američkoj predsedničkoj trci, primili ga u 'Trilateralu' i pomogli su mu da osvoji nominaciju i, potom, poziciju formalno prvog čoveka USA. Kao Predsednik Karter je 'Trilaterali' morao da uzvrati za aranžirajuću uslugu, tako što je 17 njenih članova izabrao i postavio za svoje saradnike i savetnike u Administraciji.

Neki razvodnjeniji mondijalističke ciljeve slične 'Trilaterali' ugrađeni su u 'Grupu 8' (koju sada čine ekonomski najrazvijenije zemlje sveta i Rusija) i 'G20'. Na sastanku 'Grupe 7' u julu 1994. g. vodeće industrijske države Zapada su se zauzele za stvaranjenovog i političkog poretka u svetu nakon Hladnog rata, zatražena je reforma OUN i financiskih ustanova (Međunarodnog Monetarnog fonda i Svetske Banke); nove financijske ustanove bi trebale, po njihovom shvatanju, da osiguraju buduće blagostanje i sigurnost njihovih naroda.



Rimski Klub


'Rimski klub' (Club of Rome) je na svome imanju Bellagio (Italija) osnovan 1968. g. od strane Dejvida Rokfelera i 'Tejvistok Instituta', preko slobodnog zidara Aurelio Peccei-ja, čoveka sa vrha italijanskog FIAT-a. Time se i Rokfelerov klan obavezao da bude njegov finansijer. Elita i mozgovi 'Rimskg Kluba' treba da pruže i iskroje "naučnu osnovu" mondijalističkih ciljeva: one word, svetska vlada koja bi izašla na kraj sa svim problemima ovoga sveta, svetska miks-religija prihvatljiva za mnoge, baš onako kako su Karl Marks i Fridrih Engels razvili doktrinu "naučnog socijalizma" a Čarls Darvin evolucionizam razvio kao "naučnu disciplinu". Dakle, oni su tu da dadu naučni legitimitet mondijalističkim zavereničkim projektima o "svetskom miru" pod jednom, iluminatskom elitom. Pri tome se Klub bavi i pitanjima svetskih ekonomskih problema, problema sa ishranom sve brojnijeg stanovništva Zemlje, i ponajprije ekološkim problemima, ne shvatajući da će zemljine katastrofe, kakve nisu ni pretpostavljali, uveliko pomrsiti mnoge njihove mondijalističke planove i projekcije. Industrijalci koji su uveliko odgovorni za nesnošljivo zagađenje planete, sad odjednom kreću u njeno "spašavanje". No ovakvom svetu nema spasenja po meri bogatih i moćnih industrijalaca, niti po meri "zelenih" stranaka koje ne shvataju da čiste Planete nema bez čiste i prosvetljene svesti čoveka.


Kissinger Associates

Kissinger Associates, Inc., kao međunarodna savetodavna ustanova osnovana je u Nju Jork Gradu 1982. g. ponajprije od strane konsultanta za ratove i primirja - Henry Kissinger-a, Brent Scowcroft-a i Lawrence Eagleburger-a. Nekadašnji predsednik 'Bilderberger Grupe' – lord Peter Carrington, takođe se može brojati među osnivače Kissinger Associates. U datu strategijsku alijansu vremenom su se uključile i neke uticajne firme.

Reč Dejvida Rokvelera, barona Edmoda de Rotšild i Henri Kisindžera među iluminatima je važila kao zakon. Bilderberger Henri Kisindžer (Henry Kissinger), laureat uveliko parodijske Nobelove nagrade za mir (1973. g.), Komandni Vitez Reda Sveti Mihael i Sveti Džordž, ključni čovek iz Administracije američkih predsednika Niksona i Forda, stajao je iza brojnih spoljašnopolitičkih odluka američkih intervenističkih predsednika, umešanih u ratne sukobe od Vijetnama i Laosa do Bosne i Iraka. Kisindžerovi ljudi su vidljivo uticali na imperijalnu politiku iluminatskog boss-a Džordža Buša (George Bush) Starijeg, koji je predsednik USA postao 1988. g. Tako je Kisindžerov saradnik Brent Scowcroft dobio vodstvo nad Vašingtonski Biro Kissinger Associates i bio šef 'Nacionalnog Saveta za Sigurnost (NSC), dok je Lawrence Eagleburger, predsednik Kissinger Associates, bio pomoćnik ministra inostranih poslova. Ambasador L. Paul Bremer, diplomac sa 'Jejl Univerziteta', izvršni direktor (od 1989. g.) Kissinger Associates, bio je "upravnik" okupiranog Iraka nekih godinu dana (maj 2003. – jun 2004.).


Post je objavljen 26.05.2011. u 18:34 sati.