Marketing
Oko za oko, kuk za kuk
U udžbeniku iz engleskog tamo u petom ili šestom osnovne obrađivali smo lekciju koja se zvala - My nose is running. Nastavnica Tonka odmah nas je upozorila kako se tu radi tipičnom primjeru kada riječi ne smijemo uzimati u doslovnom značenju, budući da nos ni u kom slučaju nije "rastrčan" već iz njega jednostavno - curi...
Ajde dobro, ako već mora curit neka curi, ali ne mogu se otet dojmu kako je u posljednjih mjesec-dva moj nos doslovce "rastrčan." Čovječe, stalno me prati osjećaj kao da me iznutra bocka stotinjak iglica, u suludom ritmu kljucaju po odskočnim rasprskavajućim minama koje se aktiviraju otprilike stotinjak puta dnevno, aaaa-pćiha, aaaa-pćiha, i dovode me u stanje trajne duševne rastrojenosti. Ae, pokušajte vi bit normalni kad vam se svakog dana glava toliko puta stresne! Oko, kapak, kuk - sve mi se izvrne naopako!
Postoji li alternativa!? Oh kako da ne, imam široku lepezu mogućnosti postat robom ili kmetom farmaceutske industrije, pit neke glupave tablete koje će me napravit ovisnim, a ništa mi bitno neće pomoć, naposljetku, iz vlastitog iskustva znam - pio-ne pio, isto mi se piše.
Isto, tako, morao bih slijedit upute liječnika kako ne bih smio boraviti u prirodi među opasnim alergenima koji vrebaju iza svakog žbuna k'o Prsan na oklopni vlak iz Delnica!
Međutim, nakon pažljivog proučavanja problema, zaključio sam da biljke uopće nemaju veze s mojom alergijom jer kad god odem na neki izlet u prirodu, niti jednom ne kihnem! Priroda, koju neke budale nazivaju "divljinom" nema ništa divljeg, alergičnog ili iritantnog u sebi, problem nastaje tek kad se vratim u "civilizaciju", u ovaj monotoni ustaljeni ritam "poso-kuća-birtija" s tim što mi birtija posljednje vrijeme i nije baš nešto naročito aspektirana.
Alergičan sam na proces "glupalizacije", na medijski teror koji nas bombardira besmislicama, masivnim blokovima reklama i histeričnim informativnim emisijama.
Alergičan sam na smrad provincijskih selendri i nesposobnih lokalnih prolitičara kojima se živo grebe za sve.
Alergičan na isprazne uredske razgovore u kojima su svi pametni i svi znaju kako bi tribalo ovo i tribalo ono, a istovremeno nisu sposobni vezat ni vlastite špigete.
Alergičan sam na jeftine plastične stolice koje se raspadnu čim malo žešće prdneš.
Alergičan sam na jambo plakate koji me uvjeravaju da trošenje love nije shopping nego doživljaj
Alergičan sam na Zlatoustu, čim ta zine dobijem osip po čitavom tijelu, navalu bilirubina i nekontrolirane trzaje desnog kapka, ne mogu joj više slušat onaj kreštavi glas, sit sam više izgovora, razgovora i pregovora.
Konačno, alergičan sam na samog sebe jer sam preglup i prelijen da uzmem stvar u svoje ruke i konačno napravim ono što moram!
Inače, dobro sam, štoviše nije loše, hvala na pitanju!
Post je objavljen 26.05.2011. u 10:00 sati.