Marketing
Dancers are athletes of God.
Plešem odkako znam za sebe. To nije plesanje kakvim bi se mogla hvaliti, ali to je ono što me čini živom. Svojom. Ne plešem čisti jazz-dance, niti čisti balet, nikada niti nisam. Plesala sam čisto da plešem i grupe u kojima sam bila nikad nisu bile čisti jazz-dance ili čisti balet. Nikad, pa čak niti sad, iako jesam u jazz-dance grupi. Imamo baleta, imamo latino plesova, imamo čak i hip hopa uz jazz-dance. Ali iduće godine, to se mijenja. Iduće godine, krećem u srednju školu, u grafičku, ako mi se moja želja ispuni.
Mama se, čini se, malo odljutila, čak mi je dala da Jules dođe i nije se žalila kad sam ju pozvala. Možda mi se ipak ispuni želja i dobijem ogledalo u sobi. Iako vjerojatno ne onakvo kakvo je mama isprva htjela da mi kupi. Htjela mi je kupiti veliko i raskošno ogledalo, preko cijelih vrata i planirala mi je u kut napisati posvetu i to vodootpornim flomasterom. Ali sada, više ne znam, s obzirom na kaznu, koje se pridržavam kao poslušni psić.
U zadnje vrijeme se vidim kao balerinu. I to ne bilokakvu, već pravu balerinu. Čak sam i počela vježbati pikee (za one koji ne znaju, to su oni visoki poluprsti na koje se balerine dižu, doslovno vršci prstiju) i više obraćati pažnju na moje držanje u okretima. Inače mi je bilo svejedno kako se držim. Ramena napred, izbočene lopatice i zdjelica opuštena, ali sada ne. Pazim na svaki mišić svoga tijela, barem nakon par okreta za zagrijavanje.
Pišem ovaj post zato što sma razočarana i malo tužna. Jules, s kojom sam inače radila balet (nas dvije smo to same vježbale, sa savjetima moje voditeljice plesa) je rekla da odustaje od toga, jer nije za nju. To me nekako obeshrabrilo, pošto je to značilo da više nema naših treninga a okruglom travnatom parkiću dva puta tjedno. Niti zajedničko traženje pjesama na koje možemo plesati niti motivacijskih slika. Ali dobro, prošla sam sve i svašta, oporavit ću se i od ovoga. A dotad, vježbam sama.
Edit 18:41
Mama se ne ljuti, rekla mi je da joj je bilo jednako teško kao i meni i da mi daje još jednu priliku da se dokažem da mogu biti točna. Naravno da sad neću iskorištavati tu slobodu. Nakon škole ravno doma i navečer možda van. Mislim da bolje od toga ne mogu. Uz to, sad tata ide kod staklara da mi naruči ogledalo. Izmjerio je vrata i izračunao da bi to koštalo oko 300 kuna, što je po meni i previše. Ovo je definitivno nešto što nisam očekivala, ali drago mi je da se dogodilo.
Post je objavljen 25.05.2011. u 16:24 sati.