Ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emir Suljagić je prije otprilike mjesec dana objavio svoju odluku da se ocjene iz vjeronauke više ne uračunavaju u prosjek učenika, s obzirom na to da je riječ o izbornom predmetu, a kao obrazloženje je dao da s time želi da zaustavi diskriminaciju prema onim učenicima koji ne pohađaju navedeni predmet, što je odluka koliko logična toliko i poštena i prema djeci koja ne pohađaju sate vjeronauke, tako i prema njihovim roditeljima. Nakon toga je bio izložen grubim napadima od strane reisa Mustafe ef. Cerića, koji je pokrenuo pravu hajku na njega, prijeteći čak i uličnim demonstracijama, najavljujući „sarajevsko ljeto“ po uzoru na proteste u zemljama Magreba?!
Osudi Suljagićeve odluke se pridružila i Katolička crkva - zajedničkom priopćenje su izdali rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice u BiH Muharem ef. Omerdić i pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije monsinjor Petar Jukić i zatražili od kantonalnog ministra Suljagića da povuče svoju odluku. Najdalje je ipak otišao reis Cerić, koji je u polemiku uvukao stradanja Bošnjaka u ratu, a stvar je tim apsurdnija zbog toga jer je u srebreničkom genocidu stradalo trinaestoro ljudi iz šire obitelji Emira Suljagića. Uz sve to Suljagić, nekadašnji novinar BH Dana, je autor izvrsne knjige „Razglednica iz groba“ o ratnim stradanjima u Srebrenici.
Nakon što je Vlada Kantona Sarajevo usvojila dopunu instrukcije o ocjenjivanju učenika koji pohađaju predmet "Vjeronauka" kojom ocjene iz vjeronauke ipak ulaze u prosjek za tekuću školsku godinu (ali i naložila da se do početka sledeće uvede alternativni predmet), i tako promijenila Suljagićevu odluku, kao i zbog nedostatka podrške svoje stranke SDP-a, ministar Suljagić 20.05. podnosi ostavku. No ubrzo ipak dolazi do obrata - 22.05. predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija i premijer Kantona Sarajevo Fikret Musić vraćaju mandat koji im je Suljagić stavio na raspolaganje. Suljagić prihvata vraćeni mandat i od 23.05. je ponovo na svojoj dužnosti. Iako je tim potezom ipak prihvatio takvo kompromisno i polovično rješenje, Suljagić je ipak postigao to da će iduće godine konačno, nakon nekoliko godina odugovlačenja (za što je motiv jasan i ne treba ga posebno objašnjavati), biti uvedena alternativa vjeronauci, i tako djeca koja ne idu na vjeronauku neće biti diskriminirana.
Sve ovo pišem i zbog toga što je ugovorom između Republike Hrvatske i Vatikana predviđeno da se vjeronauk izvodi u osnovnim i srednjim školama dva sata tjedno kao izborni predmet. Dok u srednjoj školi postoji vjeronauku alternativan predmet – etika, u osnovnoj školi to nije slučaj, te djeca koja ga ne pohađaju moraju za taj školski sat smisliti što da rade sa sobom i osjećaju se isključeno od ostale djece, jer većina učenika ipak ide na vjeronauk. Stvar je još apsurdnija ako se navede podatak da katoličke vjeroučitelje postavlja Crkva a plaća ih se iz budžeta RH. A kao točka na i je je sjela i nedavna vijest da će Hrvatska iz budžeta plaćati sve zaposlene u katoličkim školama, a radi se od 12 gimnazija i dvije osnovne škole.
Ovo pišem i zbog toga jer i mi u Hrvatskoj trebamo nekoga poput Suljagića da proba ukinuti diskriminaciju izazvanu uvođenjem vjeronauka u škole. Ne mislim pri tome na sve one intelektualce koji su već nebrojeno puta digli svoj glas protiv toga, a njih je itekako bilo, a među njima je bio i nemali broj pripadnika vjerskih zajednica. Potrebno je da takva osoba bude u izvršnoj vlasti i da ima priliku predlagati i donositi odluke kakva je Suljagićeva. Naravno da od HDZ-ove vlade to nije za očekivati zbog poznate simbioze HDZ-a i Crkve, od početka devedesetih pa sve do sada – od Tuđmana i Kuharića pa sve do današnjeg tandema Kosor-Bozanić. Taj zahtjev će zasigurno izazvati veliku buru u javnosti i dosta negativnih reakcija, ali drugačije jednostavno ne ide, i na to treba biti spreman.
A zašto ne probati otići i korak dalje i tražiti ukinudanje vjeronauka u školama, i vratiti ga tamo gdje mu je i mjesto, u vjerske objekte. A umjesto vjeronauka mogao bi se uvesti predmet u kom bi bile zastupljene svjetske religije, što je predlagano već u nekoliko navrata. A i to bi trebalo vrijediti tek za učenike u višim razredima osnovnih škola, jer kakva bi mogla biti korist od toga da djeca već sa 7-8 godina uče o religiji?
Kad sam već načeo ovu temu, ne mogu a da ne dodam da bi trebalo opet postaviti pitanje preispitivanja ugovora između RH i Vatikana, koji je izrazito nepovoljan po Hrvatsku i zbog kojeg gomila novca svih građana RH (bez obzira da li pripadaju Katoličkoj crkvi ili ne) ide crkvi. Na eventualne primjedbe zašto se to poteže baš sada, uoči dolaska pape Benedikta XVI u Zagreb, odgovor je da je baš sada pravi trenutak za to, kad nam već osoba koja predstavlja Vatikan dolazi u posjetu. Naravno da ovo pitanje treba postaviti javnost, jer vladajući to sigurno neće napraviti.
Navedene zahtjeve vezane za status vjeronauka u obrazovnom sustavu i za preispitivanje važećih ugovora između Vatikana i RH bi trebalo uporno postavljati sve dok ne dočekamo hrvatskog „Suljagića“ u vladajućim strukturama, koji će reći popu pop a bobu bob.
Post je objavljen 25.05.2011. u 16:01 sati.