Glas Istre,25.5.2011,( Copy-Paste)
Spanjolska zaraza siri se Europom
Pise. Elio Velan
Mjera je puna, odnosno pun im je kufer svega, ljute se ili, bolje rečeno, gnjevni su, ogorčeni, s gnušanjem žive svakodnevicu. Nema nekih posebnih razloga za takvo složeno stanje morala i svijesti koje je nagnalo Španjolce na ulične prosvjede; cijeli je svijet velik, ogroman razlog za bijes, cijelo to društvo visokorazvijeno, puno svega, a opet prazno. Nema posla, nema perspektive, nema morala, duhovnost u sekulariziranom društvu spala je na kratku emociju, dovoljna je pjesmica.
Stari lisac Žminjac Primo Rovis, kojeg povremeno posjećujem u njegovom tršćanskom uredu, cijeli se život bavio biznisom, vrlo uspješno i korisno, i često me uvjerava da nikad nije bilo toliko novca u svijetu kao danas. Mislim, veliko otkriće, zbilja svijet nije nikad bio toliko bogat; dogurali smo do trećeg tisućljeća da bismo spoznali da nam na kraju prijeti smrt kralja Mide, onog poznatog junaka koji je dodirom sve pretvarao u zlato i na kraju umro od gladi. Mladi tršćanski filozof Emiliano Bazzanella (rođen je 1963.) poklonio mi je knjigu koju je nedavno objavio, naslov kratak i sadržajan: "Indignacija". Poslužio se istom riječi koju mladići u Španjolskoj dižu na transparentima: "Indignacion".
Piše Bazzanella da je sve što se danas događa u Italiji motiv indignacije: sve manje posla, a ono malo nudi ti se na kapaljku, na određeno vrijeme. Nedavno sam bio u Pesaru kao gost književne večeri. Među uzvanicima bila su i trojica mladih pjesnika: jedan je diplomirao kemiju i radi u ribarnici, drugi je završio pravo i našao stalno zaposlenje u trgovačkom centru (nosi kašete), treći je studirao književnost i zaposlio se kao vozač gradskog autobusa. Vele mi da je njihova životna priča presjek talijanske zbilje, gdje je trideset posto omladine do 27 godine života nezaposleno, kao i u Španjolskoj. Svako toliko pukne financijski balon, novac nestaje i sa sobom nosi ušteđevinu cijelog života radnika koji su povjerovali obećanjima (slučaj "Parmalat" je amblem svega). Javni je moral u rasulu, a korupcija sve raširenija.
Veli mi Bazzanella da ljudi prelaze preko svega, postali su tupi, ravnodušni, apatični. Bulje u TV ekran i čim se život pretvori u snimku, istog trena od nas se odvaja, preko snimke se od svijeta ograđujemo, život postaje nešto što je tamo, negdje iza ekrana, na sigurnoj daljini, dalje od nas. Preko ekrana trošimo život, kupujemo ga i trošimo ga; cijelo je društvo postalo veliki spektakl, predstava.
- Enciklopedija današnjice zove se Wikipedija, beskonačan slijed pseudoinformacija: u njoj ćeš naći i biografiju muzičara koji je postao popularan jer prati s gitarom našeg premijera Silvija Berlusconija kad zabavlja goste pjevajući. Zove se Mariano Apicella i postao je dio današnjeg enciklopedijskog znanja i truda suvremene civilizacije, piše Bazzanella, koji je poprilično ljut na sve što se događa oko njega.
Razloga za gnjev i zgražanje ima napretek i Španjolska je tek početak nečega što se još ne da razumjeti u potpunosti, bit će nam jasnije kad sve odjednom pukne. Europska unija traži od Hrvatske privatizaciju brodogradilišta: nakon petnaest godina provedenih u bijelom svijetu Hrvat se vraća u domovinu s punom vrećom novca i kupuje pedeset godina nagomilanog rada jednog naroda. To je suvremeni način privređivanja Europske unije, koja štiti tržište i zakon slobodne konkurencije pod jednakim uvjetima: kupuje da bi potom uništila, a na kraju nitko neće za to odgovarati. Europska elita se brani, diže prašinu i kad bi trebala šutjeti: evo vam primjer predsjednika Međunarodnog monetarnog fonda, našla se gospoda, gospodarska, kulturna i intelektualna krema Francuske, kojoj je sad stalo braniti privilegije više nego konkretnog potencijalnog silovatelja. "Nemoguće, nemoguće, to nije on, to nije čovjek kojeg mi poznajemo, netko mu je to smjestio", viču preko medija. Što bi drugo, brane kastu pred TV ekranima i preko novinskih stupaca jer imaju moć. Jedan je talijanski komentator sjajno i pronicljivo podsjetio javnost da je francuski kralj Luis XIV. u Versaillesu obavljao nuždu pred očima slugu: smatrao ih je toliko nižima, nedostojnima ljudskosti da se nije imao čega sramiti, srao je u društvu psa i mačke.
Današnji se političari ponašaju na jednak način jer se ne srame, jer se između vladara i podanika stvorio toliki raskol da im je sve dozvoljeno. Evo, i kod nas u Istri još malo stići će milijardu i petsto milijuna dolara kojima će nam izgraditi novi Las Vegas. Opet iza svega jedan sretni povratnik na prostorima bivše Juge da bi dokazao da su svi koji su ostali bili i jesu teški debili, ovce ili sluge pred kojima možeš slobodno obavljati nuždu. Čovjek godinu dana muku muči da bi ishodio dozvolu izgradnje male terase na privatnom objektu, a oni, Amerikanci, dobit će sve potrebne dozvole za samo mjesec dana: to im je javno obećano.
Talijansko sudstvo već dvadeset godina pokušava dokazati da je Berlusconi lopov i još mu nije pošlo za rukom. Suci se služe zakonom, a Berlusconi politikom da bi se branio i dokazuje da je politika jača i od pravde, jača je od morala. Vrijeme prolazi, a Talijanima je puna kapa svega, cijela nacija opsjednuta je Berlusconijevim prijevarama i obračunima sa sudstvom. I Berlusconi, poput Francuza Dominiquea Straussa Kahna, ima burni seksualni život, no neće stari vrag izvan Italije, čim preleti Atlantik, odmah se smiri, postaje miran kao bubica.
Post je objavljen 25.05.2011. u 15:30 sati.