Marketing
Dva Roseina svijeta(4) ...
detalj spomenika Puškinu u Krasnojarsku, photo by rU
Pišem vam – šta bih znala bolje?
I šta vam više mogu reći?
Sad zavisi od vaše volje
Prezrenje vaše da l’ ću steći.
Al’ ako vas moj udes hudi
Bar malo trone i uzbudi,
Vi me se nećete odreći.
(Puškin,Tatjanino pismo Onjeginu)
...
Dva Roseina svijeta(4) ...
Sunce se tek pomaljalo na obzoru kad se Rose vratila u hotelsku sobu.
Sjećanja o svijetu s druge strane mosta ostala su tamo - na drugoj obali. Jenisej je milostivo razdvojio dvije obale, njegovi su valovi ostavili Roseine uspomene nataložene poput rječnog pijeska tamo, s druge strane mosta.
Silvestar je još uvijek snivao.
Rose širom otvori prozor koji je gledao prema rijeci i navuče pokrivač preko Silvestrovih golih leđa. Jutro je bilo svježe, grad se tek budio, novi dan je zavirivao u sobu obećavajući obilje novih dojmova. Rose skuha kavu u električnom kuhalu i naspe ju u veliku šalicu. Otpi gutljaj mirisne tamne tekućine i sjede na rub kreveta, uz Silvestra. Dlanovi i prsti još uvijek su joj bili hladni iako ih je pokušala zagrijati na toploj šalici. Stoga samo ovlaš dodirne Silvestrov obraz obrastao jutarnjom bradom. Brada je Silvestru rasla brzo, pa iako se prethodnog jutra glatko izbrijao, sad su mu gornja nausnica i četvrtasta donja vilica bile tamne od oštrih crnih dlačica izniklih preko noći. Za razliku od kose koju su godine obojile srebrom, Silvestrova je brada bila mladalački crna.
Budeći se, Silvestar posegnu za Rose.
Ruke su ti ledene ... prošapta.
Dođi da Te ugrijem ...
Rose se nasmija, a Silvestar, prislonivši njezin dlan na svoje lice, reče: Dođi, pazit ću da ova 'strnjika' ne ostavi tragove na tvojoj nježnoj koži ... Pazit ću, iako bih rado tragove ostavio tako da svi vide da sam ja bio taj sretnik ...
... koji Te jutros ljubio ...
(nastavak slijedi)
Krasnojarsk krase brojni spomenici. Uz one monumentalne iz sovjetskog doba tu su oni i suvremeni, više po mjeri čovjeka, koji se dobro uklapaju u gradske vizure.
Post je objavljen 28.05.2011. u 12:01 sati.