Autor slike: meni nepoznat
Duša je moja kao tekuće zlato
Leti visinama, dubinom zaranja
Ostane bez daha, ali ništa zato!
Božanskom u duši, i tada se klanja.
Kad duša moja, kose rasplete,
Svakom vlasi dodiruje svjetove daleke
Sjećanja izrone, na Postojanje prisjete
Svim dušama zajedničke zlaćane rijeke.
S kapljicom nekom nov život se stvara
Sa nekom drugom tek razgovor vodi
Neka treća bujicom, izgrađeno razara
Il' kroz sjedinjenje u zajedništvo brodi.
Koliko tek sjaja duša moja krije
Otkriva se svijetu, kad Svjetlost je obasja
Tad slična vatra iznutra i drugu dušu grije
Isprepliću se vlasi, poput zlatnog klasja.
Od unutarnjeg zlata, nov nakit blista
Nevidljiv je ljudskom oku, al' ga duša pozna
To božanska je iskra, radosna i čista
Kroz tekuće stanje, putovanje spozna.
Od zamisli jedne , stvorene oduvijek
Poslane na put kroz galaktičke milje
Što šapuće mi stalno; u vječnosti si – zauvijek,
Mostom spaja svjetove, snoviđenja, zbilje…
Duša je moja kao tekuće zlato
Leti visinama, dubinom zaranja
Ostane bez daha, ali ništa zato!
Božanskom u duši , i tada se klanja.
Post je objavljen 25.05.2011. u 08:17 sati.