Lijepo je kad proces samorazvoja munjevito napreduje, vama pred očima, a novi osjećaj sigurnosti ulijeva nadu da će sve biti OK. jeste lijepo je, ali ja ipak volim promjene.
Volim kada je svaki dan drugačiji, kada je svaki dan jedan novi život.
Voljela bih kad bih mogla živjeti tako a opet da ostanu sve one lijepe stvari, svi oni prijatelji da budu uvijek tu, svakim danom, svakim novim životom mojega postojanja.
Nisam dugo pisala, ne zato jer nisam imala vremena, nego jer nisam imala šta pisati. Mogla sam samo zatrpavati blog sa rečenicama koje bi otpočinjale sa još jednim "od sutra" i sa još jednom otužnom žalopojkom.
I zato sam sada napisala ovaj post, jer nemam više potrebu pisati od sutra.
Od "jučer", moj se život promjenio. Više nisam ona malena djevojčica, onaj šićušni egocentrik koji hejta, sebe, ostale, život kao takav.
Nisam nikada sanjala da ću doživjeti 21. godinu, uopće. a doživjela sam ju, and it feels pretty nice. Nisam curica, nisam ni žena.
Ja sam jedan letirić koji pušta da ga vjetar nosi, gdje god mu je suđeno.
Dali sam posebna? Jesam, sebi. drugima? Možda. A možda me to ni ne zanima.
Zašto sam se onda vratila ovdje?
neznam.
moram nešto negdje zapisati.
Ovo nije blog o prehrambenom poremećaju, ovo je blog o odrastanju uz sranja. Moje sranje je teško, i isto tako ništa veće od vaših.
nakon svega, shvatila sam sve. Nije bio nikada problem u višku kg, nego u manjku svega ostaloga, sreće, ispunejnog vremena, samopouzdanja, pozornosti.
Sada imam sve to, ali u manjoj mjeri nego li je moguće, i znam da mogu puno više.
Opet sam mršava.
a krenula sam debela, pa sam bila mršava, pa opet debela.
Ali, znate kako se kaže, kad tad dođe ono što će biti zauvijek.
a ovo je zauvijek.
Promjenila sam način života, razmišljanja.
djevojče koje je rigalo, uzimalo laxiće, gladovalo...sada nema potrebu za ničim od toga. Jer znam da to sve kad tad donosi samo debljinu.
Opet, želim biti mršavija, i znate šta? mogu ja to. i ne ovim blesavim načinima, polublesavo već da :D.
i nije me baš briga.
I nemojte ikada pomisliti da ste lude jer želite biti mršave, niste. želite dobijati pro bono one divne stvari koje dobijaju mršavi. To je današnji svijet, neznam dali reći nažalost.
Relikti moje debljine su ruke , samo one nisu došle mršave, sve ovo ostalo je okej. Ali, nije savršeno. a baš tome ovaj put idem.
savršeno je meta ovog putovanja,
nikada to nisam zaboravila.
Post je objavljen 24.05.2011. u 16:39 sati.