Di ne osta tu i ne bi dosta!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Kad kaže narodna izreka onda je to, to! Dakle na trpezi mora biti dvije tri teće mesa u ovom slučaju ribe, brdo kolača svih onih popratnih drangulija i demižana vina uz gajbu piva ispod stola.
Nema veze što dolazi samo žena s mužem i što nisu drobonje, bitno je da se vidi, ima se, troši se, mora se jer takvi je običaj. O tome da će potres u takujinu prouzročiti cunami, tek nakon parade dođe do malog mozga.
He, upravo mi pade na um jedan Švabo (njegova žena je rođaka od moje bivše) kad su kupili kuću na Brodarici koncem osamdesetih čova se odlučio baciti u trošak i počastiti nekoliko uzvanika među kojima je bila i moja malenkost.
I sad on mene pita što da spremi za gozbu. On njemački-ja hrvatski, on pokušava hrvatski-ja na mote i tako se sporazumijemo da će to biti riba.
Osvanuo je gozbeni dan i dođe on po mene da idemo na ribarnicu. Pita me koliko bi trebalo. Velim ja bar 60dkg po glavi, pardon ustima. Mane on rukom, ne prihvaća moj prijedlog.
Onda pita koju vrstu ribe da kupi?
A nešto oborito, orade, pope, zubace…rekoh.
Stade on kod jednog banka jer mu zapeli za oko komadi od nekih 30dkg. Vučem ga za rukav, no, ne to. A on meni: „to to biti dobar da“. Ma diš to, to su kantari što će ti to, ali kako mu to objasniti? A prodavač već češe dlanove, otvorio najlonsku vrećicu i pita koliko će.
„Ne dobro, niks gut“, ja njemu a on meni: „o ja ja guut fiš…ileven kom bite“.
O jebenti mene blesava koji me vrag tentao ići s njim i sramotiti se. Al' štaš, što je tu je jbg.
Dakle on je kupio svakome po jednu ribu i to je to. Onda je inzistirao da će je on ispeći pa je inače škuri kantar još više bacao na Kinta Kuntu.
No ako je u ribi i škrtario na ostalome nije pa smo na pijatu dobili uz komad ugljena i cijelu polu pomidore i šnitu kruha, o je.
Ajme što smo se najeli, svi smo od zadovoljstva mrmljali: „…pas mater švapsku“!
A cilj ove večeri bilo je provjeriti onu narodnu, pliva li riba triput? No čini se da su nama poplivale vijuge prije ikakvog zaključka a posebno je pozornost privlačila domaćica sa „pokvarenom pločom“ pa su je ćeri i unučad čudno gledali očito zabavljajući se ovom rijetkom pojavom.
Onda se sjetila kako smo je u mladosti uspoređivali sa bivšom curom zakonitog (što trijezan misli to pijan govori) i smatrala je za potrebno demantirati nakon 35 god. da je bivša bila ljepša.
- Jel' mužu da sam ti ja lipša, ae reci ae reci.
- Ae bogati što moraš uvijek gore gledat! - odgovori on.
No gosti su kasnili a na trpezi se riba dimila i golicala što nos što oči i mi smo po teke uzimali i pili i zabavljali se, bilo nam je super a crnjak…crnjak je bio lijep kao grijeh i klizio je bez vode i nakon svakog srka bili smo inovativniji.
Onda je nekom sinula ideja kao zašto mi ne bi u ovakvoj prigodi osnovali i svoju stranku. Što ima veze da budemo ajmo reć 160-ti na političkom nebu, bitno je da smo prisutni. Domaćica je i dalje držala čelo trpeze i predsjedavala novoosnovanom strankom kojoj smo dali ime SRK I ČEPIĆ!
I taman kad je zapitala „ko je za“ na parkingu stade auto a zeru kasnije povire gosti na vrata, općenarodno veselje!
Dok su gosti raširenih ruku dolazili domaćica je kao ispuhana lutka klonula glavom među delicijama.
Nastala je strka. Uzmuvale se ćeri, djeca, žamor, gošća se uozbiljila odložila je boršicu i veli: „brzo donesite tlakomjer“. Veli muž od gošće: „donesite vi njoj da se izmjeri cukar“.
Toplomjer donesi, viče druga ćer!
Onda se domaćin domogao riječi i zapovijedio!
- Šta vam je svima…gradir joj donesi, gradir!
I nakon što je domaćica odnešena na hrk hrk malo smo došli k sebi i svi smo se što u čast gostiju što u čast nove stranke, ozbiljno uhvatili u koštac s mrskim neprijateljima iz boca. Rat do istrebljenja.
Ako me pitate ko je izašao kao pobjednik iz ovog okršaja sa bocama to vam ne bih znao pouzdano reći…nešto se ne sjećam!
Post je objavljen 24.05.2011. u 00:13 sati.