Marketing
I think I'm on another planet with you! :)
Žalila sam se- sve je isto. Žudjela sam za promjenom i za izvlačenjem iz stanja letargije. A onda…
13.5.2011.
And you kissed me like you meant it...
…i trenutak tajno priželjkivan zadnje 4 godine.
Tajno?
Ako se pogledi ispod obrva upućeni njemu na školskom hodniku, usne zadrhtale u osmijeh kada je u blizini te sva ona mala podbadanja znana samo nama mogu nazvati tajnim znacima, onda da, iščekivanje tog trenutka bila je moja tajna.
Doza alkohola u krvi, slavljenje prijateljevog rođendana, vikendica izolirana od očiju javnosti.
Doživjeh trenutke koji su inače bili moja fikcija; fikcija postade stvarnost.
Ipak, i dalje osjećam razdor između zamišljaja i stvarnosti. Između krajnje patetične večeri provedene ležeći na travnjaku s njim gledajući u zvijezde i povratka u realnost: BILI smo prijatelji, sve dok se u naš odnos nije uplelo „ono nešto više“… Dok se nije uplela ta noć pod zvijezdama.
Skretanje pogleda, osjećaj neugode, napetost u zraku, nepremostiva distanca.
Toliko o našem muško- ženskom prijateljstvu.
Ponašam se tipično ženski- ponos mi ne da mu prva spomenem zbivanja od te noći. A potajno analiziram svaku riječ, svaki dodir, sve…
I sve stavljam na vagu. Na jednu stranu tu neugodnu napetost koja kruži zrakom kao posljedica. S druge strane sve retke na ovom blogu posvećene njemu, svaki zajednički put kući iz škole, svaku dvosmislenu izjavu… I svaki poljubac napokon izmijenjen spomenute večeri.
Želim li zbilja mijenjati čaroliju te dugo priželjkivane noći kako bi se sve vratilo na prijašnje, sigurno stanje?
Želim li izgubiti tu prvilegiju, tu čast da mi poznanici ponekad prišapnu rečenice poput "vi bi ste bili savršen par"?
Ne, hvala.
Ne mogu reći da su promjene loše. :)
...And I knew...that you meant it.
Post je objavljen 23.05.2011. u 20:10 sati.