Probudila sam se nadrkana. Bijesna. I cmizdrava.
Izvela sam Mašu(nku). Otišla do dućana kupiti rajčicu. Ovu, plastičnu, koju prodaju pod pravu. To me još više razpizdilo. Doručak sam pojela kao da mu se svetim.
Onda sam nastavila sa farbanjem. Odustala sam (bar za sad) sa kupaonom. Prejadna sam kad ju pogledam, biti u njoj i pokušati popraviti stvar trenutno nije opcija. Ovako dobre volje garant bi (namjerno? slučajno?) se bacila sa ruba kade na pločice - glavom. Ako bi imala sreće, glava bi pukla.
Ne živi mi se danas.
Povoljne biometeorološke prilike većini će ljudi donijet miran san i dobro raspoloženje. Kod osjetljivih ljudi u nizinskom dijelu Hrvatske moguće su manje poteškoće.
Sad je i službeno, nisam većina ljudi. Bit će da sam i neosjetljiva jer moje današnje poteškoće nisu manje. Veće su.
Danas mi nije ni do čega.
Kao da ništa nema smisla. Kao da smisla neće ni biti.
Pizda mu strinina.
Idem.
Oprati boju iz kose.
I pizditi dalje.
Za one koji žele znati više:
ponavljam se ali neka...
Post je objavljen 23.05.2011. u 10:22 sati.