Marketing
Bitke američkog rata za nezavisnost
Bitka kod Monmoutha – 28. lipanj 1778.
Nakon što su prebrodili tešku krizu i oštru zimu 1777./1778. u zimskom taboru Valley Forge stanje u Kontinentalnoj vojsci popravilo se. Zahvaljujući pruskom barunu generalu von Steubenu provedena je i dodatna taktička obuka kontinentalnih regulara, pa su oni sada bili spremni i na bitke linijske taktike.
Britanska vojska, točnije BEK (Britanski ekspedicijski korpus) također je prezimio zimu u Philadelphiji, a tijekom zime glavni zapovjednik general Howe na vlastiti zahtjev smjenjen je s dužnosti glavnog zapovjednika i na negovo mjesto došao je general Clinton.
Dolaskom novog zapovjednika generala Clintona britanska vojska pripremala se za evakuaciju Philadelphie i koncentriranje oko grada New York, jer Francuska je otvoreno tijekom veljače 1778. ušla u rat na strani Kontinentalne vojske, pa je stožer Britanske vojske odlučio koncentrirati svoje snage poradi zaštite glavne baze u New Yorku.
Britanska evakuacija, odnosno napuštanje Philadelphie, počela je 18. lipnja 1778. Bila je to duga kolona vojske, topništva i britanskih lojalista, te stanovništva vjernog britanskoj kruni. Kolona se kretala izuzetno spori i bila je lako ranjiva, pa je general Washington odlučio presresti tu britansku kolonu kod grada Monmoutha.
General Clinton također je shvatio da je njegova kolona nezgrapna i da se kreće presporo, a znao je i da će mu kontinentalni general Gates postaviti blokade i zasjede uzduž rijeke Hudson River, pa je napokon odlučio krenuti prema obali (prema Allentownu) te tamo morskim putom uz pomoć brodova prebaciti svoju vojsku u New York.
shematski prikaz bitke kod Monmoutha
U početku, general Washington donio je plan da se britanska kolona sustigne i prisili na prihvaćanje bitke na otvorenom, a to je trebalo napraviti s 4000 vojnika dok bi se kontinentalna glavnina od oko 7000 vojnika kasnije uključila u bitku. Tu zadaću general Washington prvo je ponudio generalu Charles Leeu. No, kako je general Lee stalno spletkario nešto protiv generala Washingtona, tako je i ovu zadaću odbio s izgovorom da ne vjeruje u provodljivost plana.
Nakon Leeovog sumnjičavog držanja i povjerenja u provodljivost plana, general Washington zadaću nudi francuskom markizu generalu Lafayettu, a broj vojnika povećava na 5000. Kad je za to saznao general Lee, naglo se predomislio i počeo insistirati da se zadaća povjeri njemu. Napokon je Washington pristao i pred generala Leea stavio jasnu zapovijed: napasti britansku kolonu bočno i dati vremena kontinentalnoj glavnini da se uključi u napad.
britanska postrojba na hodnji
Toga ljeta vladale su nesnošljive vrućine, dani su bili izuzetno topli i sparni, pa iznenadne ljetne oluje sa snažnom kišom nisu bile neočekivane. Sve u svemu, izuzetno nepovoljno vrijeme, kao meteorološka pojava, za provedbu bitke. General Clinton bio je uvjeren da će ga general Washington napasti, pa je u svoje osiguranje poslao generala Knyphausena sa 'hessiancima'.
Što je tada uradio general Lee i da li je on uopće svoje podređene zapovjednike upoznao s planom glavnog zapovjednika generala Washingtona ostat će nepoznato, no, 'kontinentalci' su udarili sa zapada na britansku zaštitnicu. Nakon kraće borbe opet iz neobjašnjivih i nerazumljivih razloga general Lee zapovjedio je uzmak i povlačenje prema glavnini.
protunapad britansko-hessianskih postrojbi
Vidjevši da se 'kontinentalci' povlače, general Clinton dao se u progon sa svojim postrojbama. Kada je naišla američka glavnina ona je još uvijek bila u hodnoj koloni ne sluteći i ne očekujući da se general Lee povlači i sa sobom dovodi britanske postrojbe u napadajnom složaju.
Kako je jahao na čelu hodne kolone, general Washington odmah je preuzeo inicijativu i zapovijedanje od generala Lee kojeg je na licu mjesta smijenio i oduzeo mu zapovijedanje. General Washington pozvao je Leeove podređene zapovjednike generale Waynea, Stewarta i Ramsaya, te im zapovjedio da okrenu svoje postrojbe (13. kontinentalna pješačka Pennsylvania i 3. kontinentalna pješačka pukovnija Maryland) i kako god znaju neka zadrže britanske vojnike dok se kontinentalna glavnina ne posloži za bitku.
Izgleda da su ostali kontinentalni generali teka sada shvatili naum svog glavnog zapovjednika, no, bilo kako da bilo, kontinentalne 3. i 13 pješačka pukovnije pružile su izuzetno snažan otpor britanskim postrojbama, pa su se ostale kontinentalne postrojbe lako mogle posložiti za konačnu bitku. Amerikanci su uspjeli izvući svoje topništvo na bok britanskog složaja, na uzvisinu Comb Hill i odatle snažno batirati britanski napadački složaj.
heroina Marry Ludwig Hays ('Molly Pitcher') hrbro se snašla tijekom bitke
Na uzvisini Comb Hill još jedna žena heroina zaslužila je priznanje za hrabrost. Bila je to Marry Ludwig Hays, ili poznatija kao 'Molly Pitcher'. Naime, ja ne mogu vjerovati, ali te hrabre žene, te 'kćeri Američke revolucije' jednostavno su zaslužile biti spomenute. Šutke i stoički podnosile su sve teškoće i pratile su svoje muškarce kroz nedaće rata, prale, kuhale, njegovale ranjene i još našle u određenom trenutku spašavati stvar.
Baš poput hrabre heroine iz bitke za utvrdu fort Washington, Margaret Cochran Corbin koja je proslavila topnike reduta Forest Hill (kasnije redut Tryon), ova 'druga Molly' Marry Ludwig Hays, supruga Johna Haysa topnika iz sastava topničke bitnice 'Pennsylvania' ovjenčala se slavom i hrabrošću u trenutku kada je donijela svježu vodu topničkim posadama na položajima.
Marry Ludwig Hays ('Molly Pitcher') tijekom bitke
Naime, tog trenutka britansko topništvo kontrabatirlo je kontinentalno, padom granata posade kontinentalnog topništva ošamućene (dio ih je i poginuo) prestale su pucati iz topova. Hrabra 'Molly', iako i sama ošamućena, jer se u tom zlu trenutku tu našla, nastavila je pucati i puniti topove sve dok se muški topnici opet nisu pribrali.
Za njezinu hrabrost Kontinentalni kongres nagradio ju je s 40 dolara doživotne mirovine. Morat ću nešto napisati, barem jedan članak, o tim divnim i nježnim, a istodobno hrabrim i moćnim heroinama 'kćerima slobode'. No dobro da se vratim bitki.
Padom mraka, bitka se utišala, a britanske postrojbe organizirano su se izvukle i nastavile hodnju za svojom kolonom. Britanci su izgubili oko 300 vojnika, Amerikanci nešto više, oko 350, a oko 100 vojnika jedne i druge strane umrlo je tijekom bitke od toplotnih udara. Interesantan je podatak da je oko 550 britanskih vojnika dezertiralo (oko 450 su 'hessianci') iz kolone i priključilo se 'kontinentalcima'.
Marry Ludwig Hays ('Molly Pitcher') tijekom bitke
Na kraju nešto i o generalu Charles Leeu. On je završio na vojnom sudu i kažnjen je suspenzijom sa zapovjedne dužnosti, pa iako mnogi tvrde i pišu da je njegovo držanje tijekom bitke kod Monmoutha povezano s njegovim stalnim spletkarenjem protiv generala Washingtona, ja bih ipak napisao da se ovaj puta tijekom bitke general jednostavno nije snašao i ponio na razini generala, jer njegovi podređeni generali Wayne, Stewart i Ramsay zamjerili su mu samo što ih nije upoznao sa zapovijedima.
Post je objavljen 22.05.2011. u 18:08 sati.