Jedan skroz dobar dan. Subota, lijeno buđenje tamo oko 9...i kava u krevetu, net, čitanje novosti...
Sajam minerala, par simpatičnih ljudi koje sam upoznala...jedan gorski kamen i jedan oniks koje sam kupila...oba kamena pašu i mom i tvom horoskopskom znaku...a i lijepi su...jedan proziran i sjajan, drugi tamni, crni, sjajni...bit će lijepi u nekom privjesku koji ću smisliti i napraviti.
Obukla sam onu lijepu crno ljubičastu haljinicu...koja tako lijepo paše uz ovu novu ljubičastu boju kose. I jedva čekala da se javiš...dolutaš...
A onda si došao, u nekom svom tipičnom izdanju...one sive hlače sa hrpom đepova koje ti predobro stoje i košulja...i taj smail...
Sjeo kraj mene...
Hrpica šala...
Naših sitnih prepucavanja dok nas cimer pogledava...
A i prijatelj koji je došao na kavu i rekao da se on ne bi htio mješati u ta naša prepucavanja i natezanja, da ne zna on kaj se tu zbiva...je li nas prokužio? I kako, pobogu cimer ne shvaća...da sve to nije bez vraga?
Bilo je tu sasvim jasnih pogleda.
Sve u svemu, zaista lijep dan. Sa toliko puno smijeha...nekoliko dragih ljudi...i ugodno ispunjenog vremena.
Nadam se da će još puno vikenda biti takvih. Hoće zasigurno...možda i ljepših.
Možda i nekih odlazaka i lutanja (jedno mi se smiješi idući vikend, samo da sve bude dobro)...i to odlazak na more, tamo gdje najviše volim ići...u taj kraj, veoma blizu najdražeg mi otoka. Lutanja sa tobom...možda se i koje takvo upravo planira...
Fotkavanja, druženja sa dragim mi ljudima...
Ovako je dakle, biti slobodan. Odluka o odlasku i selidbi zaista je bila najbolja u mome životu. Ovoliku količinu sreće, zadovoljstva, dragih ljudi oko sebe i bavljenja onime što volim nisam imala prije. Samo sam slutila da bih to mogla jednom pronaći i da bi me silno usrećilo. I jest.
Prekrasno je provoditi jutra lijeno ispijajući kave u krevetu dok čitam najnovije blogove i slično po netu. Prekrasno je imati nekog nedefiniranog sa kime provodim poneka jutra, poneke večeri, poneke dane. U šetnjama, vožnjama, maženjima.
Prekrasno je imati drage ljude oko sebe sa kojima se smiješ dok te ne zaboli trbuh od smijeha.
Prekrasno je plesati salsu, izlaziti kad ti se izlazi, a izležavati se u krevetu kad ti se ne ide nikuda.
Raditi planove, šetati nasipom, lutati gradom, gledati izloge.
Ovaj grad mi se zavukao pod kožu, zavoljela sam ga u ovih pola godine više nego što sam mislila da mogu...mada sam mu se silno veselila, nisam znala koliko će postati draži sa svakom dragom uspomenom.
Prekrasno je imati toliko toga za istražiti, doživjeti, iskusiti, probati, pronaći.
Sebe pronaći.
A pronalazim se. U ovakvim danima. U danima kada se osjećam ispunjeno, zadovoljno, sretno...SVOJE. I prekrasno.
U danima koji pune baterije. I spremaju me u potrage za još ljepšim danima. Još više mojima.
Baš zato volim ovaj grad i ovaj život sada.
Post je objavljen 21.05.2011. u 22:20 sati.