Dobar glas daleko se čuje, a probušeni auspuh još i dalje...
Kako je zadnjih par dana HDZ zatalasao pričom o Slavku Liniću ( temeljni problem SDP-a je što su, za razliku od političara ruralne provincijencije (ako me nakon ovog izraza ne nazove niti jedan član DHK uzimam pilu i otpilit ću svoj ogromni penis)…di smo ono stali…ruralne provincijencije (literarna erekcija) esdepeovci većinom smušeni bezveznjaci pa ih nije takav gušt pljunuti kao npr. Milinovića) i naš minorni blog se odlučio prisjetiti jedne anegdotice stare cca 15-ak godina…
TRBUŠNI PLES NA TESTISIMA
Za razliku od mene koji sam dobar dio života po jadranskim plažama mlatio po gitari, svirajući kurcu, te maštao o ljubavi većoj od zlata, moj prijatelj Mali je, završetkom procesa spolnog sazrijevanja, jebavao sve čemu kuca srce i što ima funkcionalnu pizdu i guzicu…i usta…i 36 stupnjeva celzijusa…a može i pod povišenom temperaturom…
Njegovi visoki kriteriji su nalagali da je za seksualno sjedinjavanje bitno da je partner žena i da nije mrtva, a sve ostalo je sporedno.
I dan danas mu zavidim na onoj tužnoj četrdeset i nešto godišnjakinji udanoj za starog lovatora osušenih jaja koja je plešući trbušni ples na oteklim jajima moga mladog druga, u jednom trenutku istinski razmišljala o razvodu i novom početku sa čovjekom koji je za vrijeme seksa cijelo vrijeme u mislima rastavljao motor od Renola 4 kako ne bi štricnuo prije vremena…i osramotio se pred duplo starijom partnericom.
Glupo je kad žena razmišlja pizdom…mislim, za ženu…
A sada ću citirati legendarnu rečenicu izgovorenu onu večer nakon što mu je 'Vel'ka' (tako ju je on zvao) pocicala đoku nakon čega je on zadovoljan došao do mene i prekinuo me u gledanju 'Suca Dredda' sa Stalloneom.
'Znaš šta ima novo?', pitao je.
'Ne znam!',odgovorio sam.
'Pušen mi je kurac!'
Taj trpni oblik glagola 'pušiti' mi je još uvijek nešto najsmješnije što sam ikad čuo.
Š'O SAD LINIĆ, Š'O SAD LINIĆ IMA S TIM…
U postadolescentsko doba kao produžetak spolovila dosta se često navodi automobil.
Moj prijatelj Mali ih je, kako bi mogao utaživati svoju animalnu pohotu, promijenio desetak, ali ipak nikad neću zaboraviti večer kad je rekao kako kupuje auto (predsjednički) kojem je vlasnik bio glavom i bradom tatarararaaaa – Slavko Linić.
Nakon svih tih stojadina, četvorki, peglica u našu ulicu je uletio 'FIAT 132', '75. godište, 130 konja, bordo boja, truli pragovi, probušeni auspuh, četrnaesti vlasnik… i to za samo 700 DM.
A iznad zadnjeg sica onaj glupi plišani psić što maše glavom gore dolje.
Kako mladim naraštajima opisati ovu vrstu vozila?
Možda ovako…
Ljeti plus 60, a zimi ide ledena para na usta…
Pri hladnim uvjetima dosta često pali isključivo korištenjem tzv. nizbrdice.
Koliko god borića objesio uvijek ima onaj užegli miris po ulju, plastici i benzinu koji izaziva miješanje želučanih kiselina i riganje negdje između Senja i Karlobaga ( Jooooooj, znate što je jedan moj prijatelj rekao za Karlobag? Karlobag je najbolje mjesto na svijetu za samo jednu stvar : Izaći iz autobusa, popišati se u more i vratiti se natrag u autobus )
Crna sjedala se obično prekriju onim bijelim navlakama skrojenim od bijele čupave deke, a na retrovizoru visi neka besmislena zastavica (npr. NK 'Rijeka')
Linija?
Ako je 'princ' hrušt, ako je pezejac mamba onda je Fiat 132 pravi pravcati gepard…
Ono na što je Mali najviše bio ponosan bili su električni podizači stakala i dupli karburator.
Hladni tuš je uslijedio jako brzo jer kako je govno trošilo 18-20 litara Mali bi jedan dan ostao na Vežici, drugi dan na Kantridi, treći dan na Škurinjama, četvrti dan na Kastvu…
Uglavnom, tih par mjeseci je više kilometara prepješačio sa plastičnom kanticom u ruci nego je prešao svojim moćnim vozilom.
Legendaran je bio i komadić crne izolir trake zalijepljen preko lampice od rezerve kako ga ono crveno svjetlo ne bi non stop iritiralo.
Kad bi ga djevojke pitale zašto vozi auto koji troši 18 litara njegov odgovor je bio:
''Tko ima novaca za ovaj auto, ima i za gorivo !''
A onda bi ih više puta analno obljubio…
I tako su se na podu Linićevog 'Fiata' skupljale frćkave stidne dlake i osušena punjetina do dana kad je jedne subote Mali meni i mom prijatelju Baniju (''Kako smo je jebali tako nas i pozdravlja'', sjećate se, zar ne?) predložio nezaboravni izlazak u Linićevom 'Fiatu' koji je, u međuvremenu, ostao bez tablica…odnosno, imao je…naprijed RI 743 CH, a iza RI 228 BL...a možda i PU 886 RD…
Opranih jaja namazanih 'Niveom' i fino uređeni sjeli smo u Linićev 'Fiat' te krenuli put Pehlina spremni ostvariti najluđe snove svakoj djevojci koja nam stane na put (za one koji ne poznaju Rijeku reći ćemo da je riječ o kvartu u kojem je najpoznatiji tzv. karton city, odnosno, Romsko naselje sklepanih kućica ala 'A je to', a na svakoj dvije tri satelitske antene, zabava se svodi na kafiće u kojima nerijetko zapiči takva cajka koju čak ni desno orijentirani slušatelji ruralne provincijencije (opet!) ne mogu provariti…
Gdje nas je manijak htio odvesti i dan danas će ostati tajna budući da nismo prošli ni 500 metara kad ono………(tiha, jeziva glazba)… policija.
Nisam ni stigao predložiti da plačući molimo policajca za oprost, a mali je nagazio gas, polukružno se okrenuo preko pune linije i dao se u bijeg.
Pejakovićeve 'Čerge' su zavijale snimljene na prastaroj 'Denonovoj' audio kazeti, a plišani psić je mahao glavom kao Angus Young…dok se nije cijeli izvrnuo i pao u crnilo stražnjeg bunkera.
Nemate pojma kako je lijep osjećaj kad umjesto zamišljenog igranja s uvojcima voljene djevojke koju si tu večer želio upoznati kako bi ti dala ljubavni ključić za otvaranje vrata njezinih odaja, bježiš u neregistriranoj krami s dvije različite tablice i to pred policijom sa upaljenom rotirkom, a za volanom manijak koji baš u ovom trenutku umire od smijeha.
Šupčići se stiskoše…
Ali nije moj prijatelj Mali od jučer.
Na jednom raskršću je proletio kroz crveno, zamalo upao u neke škare, uletio u neku mračnu ulicu, parkirao ispred neke zgrade između Zameta i Pehlina i uslijedilo je trčanje kroz neki jebeni šumarak…
TATARARARARARAAAAAAAA….
'SPIG' VAS NE ŽELI VIŠE DAVITI.
ZA OVAJ PUT JE DOSTA !
ZNAM, CURKE, ZNAM, OVA PRIČA JE KAO SEKS BEZ ORGAZMA, ALI BOLJI JE I BILO KAKAV SEKS NEGO NIKAKAV.
GOSPODINU MANIPULATORU SKIDAMO KAPU ZA ONU 'INAČICU' JER SMO KREPALI OD SMIJEHA.
POZDRAVLJAMO I ONU SMIŠNU ŽENSKICU ŠIMU UZ PORUKU DA JE NJEN CUKRENI BLOŽIĆ MALO PREŽENSKAST ZA NAS PRAVE MUŠKARČINE !
SVIM KORISNICIMA 'SPIG'-ovih USLUGA DAJEMO DA ZNANJE DA VAŠ OMILJENI BLOG USKORO SLAVI 200. EPIZODU !!!
VEGE
Post je objavljen 21.05.2011. u 17:10 sati.