Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jazzzlo

Marketing

Što ćemo sa sisama kad ih zapravo nema?

Double back sindrom, to je negdje opis moje dijagnoze već.... štajaznam... od puberteta. I živim s tim manje ili više uspješno. Uvijek sam se tješila da mi se nema na čemu razviti onaj grozomorni rak dojke i da mogu potrčati kako bih se spasila bez straha da će mi se slomiti kralježnica zbog neodgovarajućeg grudnjaka. Nikad mi nije bilo jasno kako modeli od 1,80m i 50 kg imaju barem 1,5kg od tih 50 baš zgodno pozicionirano u tom kvadrantu. Kod mene se situacija nije mijenjala ni sa 52, a bome ni sa 75 kg. Jednaka se ravnica pruža tim bespućima. Jedan moj dobar prijatelj iz studentskih dana je to ovako opisao: "Šta, odnijela si sise na kemijsko pa si izgubila potvrdu?". Koristim to objašnjenje do danas. Nije do mene i ja nemam problem s tim.
Nisam od onih proporcionalno građenih žena, nikad i nisam bila pa ne znam kakav je to osjećaj. Ne znam kakav je osjećaj kad se na ulici okreću za tobom ili ti dobacuju u prolazu. Ta je sudbina rezervirana uglavnom za rasne mačke ozbiljnog kalibra i trenutno jako razmišljam kada sam, nakon osjetljivo-goropadnih pubertetskih godina, pozavidjela nekoj od njih... Zadnji put prije nekolikog godina na moru, dok sam beskonačno dugo čekala u redu na šanku kad je jedna od takvih, datipametstane, žena kulerski odšetala na početak reda i nitko se nije pobunio, čak ni ja. Lijepe žene, još od vremena Helene Trojanske, pokreću i zaustavljaju gibanja u svemiru. To mora biti moćan osjećaj. Može li se ljepota kompenzirati? Koliko je subjektivna ta kategorija uopće? Za neke ćemo se svi složiti da su lijepe, oko nekih ćemo se vjerojatno raspravljati. Ovo ipak nije članak u Cosmu (tamo svi moraju imati i sise i guzice i noge do vrata i blistavu kosu!) i ja ipak nisam dovoljno žensko da bih mogla kvalificirano pisati o takvim stvarima, imperativu ljepote i sličnim temama... Sigurno je ugodno većinu vremena biti ona koja u grudnjaku 70C ili D može zaustavljati promet. Kao što je ugodno i ispregovarati 100 bilboarda za džabe bez pretjeranih sisa. Čini mi se da je većinu vremena bolje imati sise u glavi, kako bi rekla jedna moćna žena, nego negdje dalje. Iako ni tamo dalje neće škoditi. Dobar par sisa je dobar par sisa, ma koliko mi šutjeli o tomu.
Koliko bi me veće sise učinile većom/boljom ženom? Ili neka kvalitetnija stražnjica? I koliko bih postala manje žena da mi te, zamišljene, veće grudi moraju odrezati jer ih je napao rak? O tomu rijetko razmišljamo jer je neugodno i zvuči nepotrebno. Je li doista tako? Kad kupujem haljinu i žena u trgovini podrugljivo gleda u moja ravna prsa, padne li joj ikad na pamet da je to možda posljedica dvostruke mastektomije? Problem je samo u tomu što većina nas vrlo rijetko misli o (svim) mogućnostima. Problem je u tome što nam se doživljaj druge osobe najčešće pokvari/deformira vidom. Ako smo ugodni oku, barem na prvu loptu se nitko neće baviti stvarnim sadržajem. Čini mi se da nas uglavnom muči to što nam upravo zbog toga počesto uskraćuju priliku za drugi pogled ili tu famoznu drugu loptu. Ili barem mislimo da je zbog toga. Možda je ponekad tako lakše opravdati sebe. Svakomu od nas ostaje osobna odgovornost za pličine i dubine u pristupu drugima. Svatko sam odlučuje o tomu koliko površan ili površna želi biti i koliko će drugima dati prostora da svoju plitkost ili dubinu projiciraju na nas.
Nedavno sam napisala nešto tipa "inače sam visoka, vitka i plava, ali ne znam što mi je danas". Vanjština. Hardware. Očvrsje. Koliko se bavim svojim očvrsjem, a da to nema veze s osobnom higijenom i zdravljem? Koliko ulažem u održavanje fasade? Ne toliko malo koliko bih voljela misliti. Sad već redovno idem na bojanje kose. U ozbiljnoj sam vezi s jednom predivnom kozmetičarkom koja pokušava brinuti o mojoj preosjetljivoj koži lica. Znam ja i dobru ženu za sanaciju stopala. Nije previše valjda, a opet mi se čini da toga ima više nego bi trebalo za nekoga komu nije osobito stalo.
Nedostatne poželjne vanjske atribute neki kompenziraju duhom, šarmom, smijehom, pozitivnom energijom ili osjećajem za mjeru. Činimo što možemo i znamo kako bismo lakše i uspješnije plovili kroz život. Sasvim ljudski. Sa sisama ili bez njih.



Post je objavljen 21.05.2011. u 10:22 sati.