Nastavljamo uz dužno poštovanje prenositi kolumne gospođe Nives Opačić iz Vijenca Matice Hrvatske
Piše: Nives Opačić
U prošlom broju Vijenca ostavila sam elegantnoga gospodina u fraku ipak nedolično odjevena – bez pokrivala za glavu koje ide uz frak, a to je cilindar. Da ovaj tekst čitaju bravari ili strojari, razveselili bi se riječi cilindar, jer se cilindar ne nosi samo na glavi. Pokazat ću da ima zajedničkih elemenata koji su kumovali i nazivu elegantnoga pokrivala za glavu, i dijelu parnoga stroja ili motora s unutarnjim izgaranjem, čak i siromaškoj svjetiljci petrolejci.
Najprije gospodski cilindar. To je tvrd visok šešir u obliku zatvorenoga poluvaljka zavrnutih tvrdih oboda, obično crne sjajne boje. Takav se nosi od 18. stoljeća Vinko Esih još 1954. piše u Pomodnom rječniku da je cilindar već rijedak, no ipak ga i danas u najsvečanijim društvenim zgodama nose poglavito stariji muškarci. Prvotna svrha svakoga pokrivala za glavu jest zaštita od hladnoće i topline, no neka su, osim zaštite ili ukrasa, znak časti (npr. posvećeni crveni kardinalski šešir), ili pak sramote, pa su tako bankroteri u Njemačkoj i Francuskoj bili „nagrađeni“ zelenim ili žutim šeširom. Riječ šešir proširila se po cijelom slavenskom jugu kao neutralna riječ za takvo „glavopokrivalo“ koje se sastoji od gornjega dijela (zvona, tuljca / tuljka ili glave) i donjega dijela, koji se obično širi (obod, krila). Danas se nose meki šeširi savitljivih oboda, a najpoznatija svjetska marka takvih šešira jest Borsalino (po Talijanu Alessandru Borsalinu iz 19. st.). Sjetite se samo američkih gangstera, oni su nosili takve šešire, kao i ženama onomad neodoljiv Humphrey Bogart, a nakon filma Borsalino i Alain Delon i Jean-Paul Belmondo. Ili što bi bio junak vesterna John Wayne da ga od prerijskoga sunca i prašine nije štitio široki kaubojski šešir, koji je mogao poslužiti i kao posuda za pijenje vode?! Lovački zeleni šešir, kao i onaj vodootporni planinarski, nalaze svoju punu primjenu kao panoi za izložbe raznoraznoga perja, odnosno planinarskih značaka. Ne treba posebno isticati da su svi izlošci trofeji njihovih ponosnih vlasnika. Bilo je u povijesti i dvorogih šešira (sklopivi Napoleonov), pa i trorogih (u Švedskoj Stranka šešira po časnicima, no najpoznatiji je Trorogi šešir Manuela de Falle, balet).
Šeširi se izrađuju od klobučine, što je obično pust ili filc (njem. Filz), ali može biti i platno, a danas sve više i sintetika. U svakom slučaju, to mora biti podatna tvar koja se lako može modelirati. Obično su se uzimale zečje ili konjske dlake te dlake nekih divljih životinja i kratka ovčja vuna. Dodaje se i nešto pamuka, pa se od toga izrađuje klobuk ili tuljak, početni oblik šešira. Danas nam klobuk znači i gotov šešir. Misli se da riječ klobuk (u istom je liku po sličnosti oblika nalazimo i u gljiva i u meduza) potječe od stsl. klobukú, što kao i šešir znači pokrivalo za glavu i dalje se izvodi od istočnjačke riječi kalpak. To je bila visoka šiljasta kapa kojoj je obod bio od krzna. Nosili su je i tatarski vojnici, pa je drugo značenje kalpaka kaciga (zaštita u ratu). Danas se u hrvatskom razgovornom jeziku upotrebljava tu i tamo kao zamjena za svaku kapu („Stavi kalpak na glavu, hladno je“). Imenica klobuk dala je i majstora klobučara, pa onda i prezimena Klobučar, Klobučarić, no kad se taj majstor spominje u jednom frazemu, mora ostati onakav kakav se i okamenio – npr. kad se kaže da se oni razlikuju kao bog i šeširdžija (to se ne može ni usporediti, to je nešto sasvim drugo).
Prije nego što se vratim početnom cilindru, da ne zaboravim i da me ne snađe sudba kleta vrloga Varaždinca, domovine sina. On je imel jen škrlak – pa kaj onda? Pa to da je puhnul veter i zel ga vrag. Kajkavcima je danas škrlak / škrljak svaki šešir, no već ime toga šešira govori kakav je. To je šešir široka oboda („krilaš“), koji se i izvodi iz prasl. *kridlo, ono što ima krila, sredstvo za letenje. Najnormalnije je da uz pomoć vjetra poleti. Pametniji muži danas manje mare za ljepotu, a više za praktičnost, pak si nabiju škrlak na oči. Takav je prije običan tuljac nego „krilaš“, ali barem i po vjetru ostaje čvrsto na glavi.
Dakle, cilindar. Taj visoki kruti muški šešir – bilo je, doduše, i ženskih uzleta s cilindrom (Marlene Dietrich), no ipak je sljubljeniji s muškom populacijom – ističe se svojom visinom i oblikom, što se vidi i u njegovim imenima na raznim jezicima: lat. petasus cylindratus, petasus altus, njem. Zylinderhut, rus. cilíndr, engl. top hat, hight hat, silk hat, stove-pipe, topper, fr. haut-de-forme, chapeau haut-de-forme, tube, tal. cilindro, cappello a cilindro, tubo. U osnovi cilindra krije se grč. kýlindros, lat. cylindrus, što znači valjak, svitak, svijena knjiga, dakle šeširu je kumovao njegov oblik. No imenom cilindar zove se i dio parnoga stroja ili motora s unutarnjim izgaranjem u obliku valjkaste zatvorene kutije, unutar koje, pučki rečeno, klip ide gore-dolje. Sad su strojari namireni, a na svoje će doći i bravari kad spomenem cilindrične brave (koliko god usavršene, lopovi svakoj mogu dohakati). Stakleni valjak na negdašnjim petrolejkama zvao se također cilindar – oblik nije bio samo valjkast nego i kruškolik. I geometrijsko tijelo valjak nastaje vrtnjom pravokutnika oko jedne njegove stranice, tzv. cilindre.
I tek što sam etablirala cilindar, već stiže nova moda. Za manje svečane (ali ipak još svečane) zgode taj se tuljac prepolovio i na vrhu zaokružio, pa je nastao polucilindar, u Zagrebu nazvan halbcilinder ili jednostavno halbec. Sjećam se da je takav imao još moj dida (iznutra je bila nafaldana bijela svilena podstava s imenom proizvođača, čijega se imena više ne sjećam). No moj tata ne bi halbec ni za živu glavu stavio na glavu (nosio je borsalino). Prepolovljenost se vidi i u drugim nazivima, npr. tal. mezza tuba, tubino, a fr. je slijedio oblik: chapeau melon. No mnogo su nazimljiviji nazivi u njem. (Bowler, uz Melone) i engl. (derby, bowler). Premda riječ derbi dobro znamo jer tako zovemo važnu sportsku utakmicu za koju vlada posebno zanimanje (nažalost, nakon nogometnih derbija gradovi često ostaju poharani – što od oduševljenja zbog pobjede, što od bijesa zbog poraza), nisam sigurna da ljudi znaju podrijetlo te riječi. Ona je zapravo vlastito ime: lorda Derbyja, koji je u Epsom Downsu u Engleskoj organizirao poznatu konjsku utrku, koja se po njemu zove derbi. Utrka se održava od 1780. svakoga proljeća i smatra se prvorazrednim društvenim događajem, pa je razumljivo da su na nju ljudi dolazili pristojno odjeveni. Odatle ime derby i šeširima koji su se mogli vidjeti na toj utrci. A onda je Bowler, londonski trgovac takvim šeširima, lansirao te šešire, upravo zbog konjske utrke, u visoku modu, koja je zahvatila cijeli zapadni svijet.
I kakve sad veze ima moda, dio stroja, petrolejke i sl. s ljudskim pravima? Ima i opet kroz cilindar. Primajući Nobelovu nagradu za mir u prosincu 2003, iranska dobitnica Širin Ebadi rekla je da Kirov cilindar možemo smatrati prvim pisanim spomenikom o ljudskim pravima u povijesti. Glineni valjak Kira Velikog antički je dokument napravljen u obliku cilindra, i to prilikom perzijskog osvajanja Babilona 539. pr. Kr. Osvajač ne likuje nad pobijeđenima (babilonskim kraljem Nabonidom), nego novim podanicima jamči sva prava i ugodan život. Samoga Nabonida imenovao je svojim savjetnikom. Kirov cilindar našao je 1879. asirsko-britanski arheolog Mormuzd Rassam, pa je jasno da se čuva u Britanskom muzeju u Londonu, a njegova replika nalazi se na drugom katu zgrade UN-a u New Yorku. I pobijeđeni babilonski kralj Nabonid ima nekoliko svojih cilindara, koji su oblikom vrlo slični Kirovu, a jedan (koji opisuje obnovu hrama bogu Sinu) nalazi se u Britanskom muzeju. Kad veliki što otuđe, to se ne zove krađa.
Prenosimo: Vijenac, Matica hrvatska
Post je objavljen 19.05.2011. u 15:31 sati.