Marketing
Bitke američkog rata za nezavisnost
Bitka kod Germantowna – 4. listopad 1777.
Nakon što su britanske postrojbe zauzele grad Philadelphiu, glavni zapovjednik Britanske vojske u Americi, general Howe, donosi krivu procjenu, te je uvjeren da je Kontinentalna vojska razbijena, dezorganizirana i raštrkana. Međutim, glavnina Kontinentalne vojske, okupljena oko glavnog zapovjednika generala Washingtona, još uvijek broji impozantnu brojku od oko 11 000 vojnika.
Britanski zapovjednik general Howe odlučio je podijeliti svoju vojsku i tako zaštiti svoje komunikacijske crte, ali i dostignute točke, pa je oko 3000 britanskih vojnika poslano u Elktown, dio kontingenta poslan je kao pojačanje u Delaware, a najveći dio, oko 9000 vojnika ostavljen je u vojnom taboru u gradu Germantown (oko pet milja sjeverno od grada Philadelphia) na istočnoj obali rijeke Schuykill.
kontinentalna pukovnija 'New Jersey' tijekom hodnje do Germantowna
General Washington obaviješten je o ovim podjelama (premještanju) britanskih postrojbi, pa se odlučio na jako ambiciozan plan napada (ja bih čak napisao i preambiciozan), jer napad je trebalo provesti s čak četiri napadajne kolone koje skoro da i nisu imale međusobne komunikacije i veze.
Naime, prvu napadajnu kolonu 'kontinentalaca' vodio je general Armstrong zapovjednik milicije Pennsylvania, general Sullivan vodio je kontinentalne regulare u drugoj napadnoj koloni, ostatak regularne vojske 'kontinentalaca' vodio je general Greene u trećoj napadnoj koloni, a četvrtu kolonu vodio je general Smallwood zapovjednik milicija iz Marylanda i New Jerseya.
kontinentalni bojnik John White (kod vrata poziva i bodri svoje vojnike u napadu) vodio je napad na Cliveden odnosno kuću (zgradu suda) ChewHouse
Sve u svemu, iako malo kompliciran plan napada (Kontinentalna vojska još uvijek je 'mlada' i ovakav napad lako bi zakomplicirao stvari i iskusnijim tadašnjim vojskama), zamalo je i uspio, pa je opet poraz pretvoren u veliku korist. Odjednom je poraslo bojno ćudoređe kod kontinentalnih vojnika regulara, a samopouzdanje pojavilo se i kod časnika 'kontinenalaca'. Najvažnije pak je to, da je bitka kod Germantowna još jedan korak bliže uključivanju Francuske vojske u ovaj rat.
Dakle, general Washington uspio je iznenaditi britanskog generala Howea, u samom početku bitke čak ga je i uspio zavarati, ali gusta magla, loša vojnička stega nekih milicijskih postrojbi, nedostatak koordinacije između kontinentalnih napadačkih kolona, a na kraju nedolazak nekih kontinentalnih milicijskih postrojbi na mjesto izvršenja zadaće spasili su Britance od sigurnog poraza.
bojna zastava kontinentalnih postrojbi New Jersey
Točnije, napad 'kontinentalaca' nije krenuo istodobno, zapovjednici napadajnih kolona nisu se držali prvotnih dogovora o vremenima, pa je Amstrongova kolona ostala pasivna tijekom napada, odnosno nije produžila napad smjerom koji joj je bio zacrtan. Kolona generala Smallwooda stigla je prekasno u napad (uopće mi nije jasno gdje su zapeli, vjerojatno su se pogubili poradi guste magle), a kad su napokon stigli odmah su se bez razloga i povukli iz borbe.
Isto tako i general Sullivan prekasno je uveo kontinentalne regulare u napad, a i general Greene neobjašnjivo je zakasnio čak četrdeset i pet minuta od početka napada. Sva ova kašnjenja alarmirala su britanske postrojbe koje su napokon shvatile da je u tijeku stvarni napad, pa je general Howe imao dosta vremena da presloži svoje postrojbe i odgovori na napad.
izuzetno hrabar, ali uzaludan juriš kontinentalne 9. pukovnije regulara 'Virginia', na kraju su okruženi i svi zarobljeni (ostali su sami na bojištu, čak se i njihov general Greene, iako ne svojom voljom, povukao ostavljajući ih same) (ovo je rekonstruirana slika)
Najteža i najgora stvar 'kontinentalaca' dogodila se poradi magle, a to je 'prijateljska vatra', ta prokleta i kobna grješka koja prati američke vojnike (ali ne samo američke!) još i danas najgora je stvar koja se može dogoditi tijekom bitke.
Naime, britanske postrojbe sudarile su se, opet poradi magle, direktno, licem u lice, s kontinentalnim regularima generala Sullivana. Razvila se krvava i teška bitka, a upravo tog trenutka, poradi kašnjenja, pojavljuju se i kontinentalni regulari generala Greenea. Metež bitke i gusta magla zbunio je Greeneove zapovjednike, pa su oni pomislili da su naletjeli na britanske postrojbe, ali u zao trenutak, bilo je to zapravo lijevo krilo 'kontinentalaca' generala Sullivana.
Tog trenutka i regulari generala Sullivana pomislili su za svoje kolege da se pojavilo britansko pojačanje. Počela je izmjena vatre, odnosno došlo je do 'prijateljske vatre'. Nakon desetak minuta kontinentalni časnici shvatili su napokon da se zapravo bore jedni protiv drugih, ali to su shvatili i zbunjeni britanski časnici kojima također u početku nije bilo jasno zašto se dva boka kontinentalnih složajeva tuku međusobno.
general Greene (na konju) shvativši da je ostao sam na bojištu zapovjeda uzmak i povlačenje, a time ostavlja svoju 9. pukovniju regulara okruženu na 'milost i nemilost' protivniku (pritišću ga britanski Cronwalisovi 'crveni kaputi' i kraljičini 'zeleni rendžeri')
Nastao je novi metež koji se pretvorio čisti kolaps, jer više nikome ništa nije bilo jasno. Britanski časnici snašli su se bolje i brže od kontinentalnih. Britanski protunapadi napokon su prisilili neuređene i izmiješane kontinentalne bokove na odstupanje. Iako se opet u kritičnom trenutku tu pojavio i sam general Washington više ništa nije moglo biti popravljeno.
Dakle, britanske postrojbe upisuju još jednu pobjedu, ali sve je više zornije da kontinentalni regulari lako drže bojne crte s britanskim regularima (da se nije dogodila 'prijateljska vatra' ja sam gotovo uvjeren da bi 'kontinentalci' izvojevali pobjedu). Nadalje, general Howe sada vidi da njegov protivnik uopće nije izgubio odlučnost, ali ni inicijativu, pa da je bilo malo više ozbiljnosti i koordinacije između kontinentalnih napadačkih kolona, ali i manje magle, Britanci bi se loše proveli.
odore kontinentalnih postrojbi iz Virginie (licem okrenuti s lijeva nadesno, milicija Virginie, regular Virginie, časnik Virginie i leđima vojni muzičar Virginie)
Na kraju i iz samih gubitaka vidi se da je britanska pobjeda kod Germantowna čista vojnička sreća. Od 11 000 'kontinentalaca' koje je general Washington uveo u borbu, njih 152 (30 časnika i 122 dočasnika i vojnika) je ubijeno, 521 je ranjeno (117 časnika i 404 dočasnika i vojnika). Oko 400 'kontinentalaca' je zarobljeno (uključujući brigadira Mathewsa i cijelu njegovu 9. pješačku pukovniju 'Virginia'.
Kontinentalni brigadni general Nash koji je sa svojom pješačkom brigadom 'Sjeverna Karolina' pokrivao američko povlačenje, ranjen je od topničkih fragmenata, a umro je 8. listopada u kući Adama Gotwals. Njegovo tijelo je pokopano uz vojne počasti 9. listopada u Mennonite sastajalište u Towamencin . Kontinentalni bojnik John White, koji je vodio napad na Cliveden, umro je od zadobivenih rana 10. listopada. Kontinentalni pukovnik William Smith, koji je bio ranjen noseći zastavu primirja u Clivedenu, također je umro od zadobivenih rana. Čak 57 Amerikanaca poginulo je tijekom napada na Chew House.
kontinentalni general Maxwell (u sredini sa plavom lentom) i hrabri kontinentalni bojnik John White (prvi s lijeva sa zelenom lentom) u tradicionalnim smeđim odorama postrojbi New Jersey
Britanski gubici iznosili su: 71 poginula, 448 ranjenih i 14 nestalih, a samo 24 od kojih su bili 'hessianci'. Britanski časnici ubijeni tijekom bitke su brigadni general James Agnew, pukovnik John Bird i pukovnik William Walcott zapovjednik britanske 5. pješačke pukovnije.
Sam tijek ove zanimljive bitke opisat ću nešto podrobnije drugi put.
Post je objavljen 18.05.2011. u 14:41 sati.