Predugo su bile tamo,
pod koprenom snova...
pod lokotom tuđih ideja
i manipulacijom gorućih osjećaja...
Zatočene u kavezu,
zapetljane, zamršene...
sa omčom oko vrata...
omčom koju sam zvala ljubav...
U noćima punim šapata
i u ranojutarnjim mirisima...
u zvonkom smijehu djeteta
i u slatkim suzama oslobađanja.
Našle su ključ...
našle su put slobode,
otkupljenja i buđenja...
uz vriskove i bolne krikove
rađanja i preobrazbe...
Moje najnevinije i najbolnije...
metamorfoze...
kidanje okova...
trganje istine...
učenje života...
mijenjanje mola u dur...
i samo sjaj...
Post je objavljen 18.05.2011. u 13:49 sati.