naporni dani...dijete koje sve manje sluša...zaista bih morala napokon poraditi na tome da odem sa tog posla...i pronađem neki više moj...
i ova blesava prehlada koja me muči ovih dana...
redoviti susreti, opet...pa opet, tako prekratki...
sva ta grljenja i poljupci i masažice i lagana češkanja...i ti, želim te samo gledati toliko dugo...
i već mi tako prokleto nedostaješ, a vidjeli smo se jutros...
željela bih da si sada tu kraj mene...dok me hvata lagana temperaturica i samo se želim skutriti u krevetu...
bilo bi predivno imati te tu, da me maziš dok ne zaspim ovako umorna...
buditi se u tvom zagrljaju...gledati te pospanog preko jastuka...
zaista se nadam da ću i to jednom moći...
toliko bih uživala u prizoru...
i zaista...ne ideš nikuda, napokon mi to postaje jasno...
pa i zašto bi, ova mala je luda za tobom, sigurno ti nije loše krasti dane u našim zagrljajima...
kradimo ih još dugo, dugo...
prekrasno je danas bilo svjetlo kada je sunce zalazilo...baš ono što sam rekla, treba sunce biti iza oblaka da bi brda bila onako lijepo osvjetljena...najrađe bi da smo tad pojurili zajedno prema zapadu uhvatiti to sunce i brda...na nekim lijepim fotkicama...
ponekad ti i zavidim na poslu koji te odvodi na neka lijepa mjesta gdje uvijek stigneš i štogod lijepog ufotkati...i ja bi tako, rado bih da zajedno lutamo...i pronalazimo neka takva mjesta...hoćemo li?
možda baš...i da...
neki prekrasni i daleki snovi imaju naviku ostvariti mi se...
e pa...tebe ću sanjati...
ln
Post je objavljen 17.05.2011. u 21:31 sati.