Željeznička stanica u Zagrebu
Gluho doba noći
Svjetlo proljetnog dana
Vlak ulazi u stanicu
Nema gužve
Oni koji putuju
Ostali ostaju
Nikad više neću vidjeti
Zagrebačke ulice
Za to nema potrebe
Radosni putnici
Odjeveni slobodnom voljom
Nema paketa
Ni zavežljaja
Ulaze u kupe
Orient Expressa
Ljudi na ispraćaju
Hrabro se drže
Žalosna lica
Vlak s imenom
Sada
Svi pomireni izborom
Odlaska
Ostanka
U svijetu
Nesretnih okolnosti
Programiranih neuspjeha
Borbe koja donosi novu borbu
Nemoguće je izvršiti
Promjene
Taj svijet se napušta
Kao i zatvor iz kojeg se bježi
Zato zemlja odlazi
Na 4 denzitet
Promjena je moguća
Promjenom mjesta
Točke
Gledišta
Prihvatiš ovaj svijet
Takav kakav je
Planeta na kojoj stanujemo
Ostaje tu gdje je
Nema promjene
Dok zadnji
Um drži iluziju nesklada
Do gašenja projektor
Dolazi
Uslijed gašenja projektora
U kojem je slika
Projektora kako se gasi
Problem iluzije
Nije vrijeme
Jer ono je uvijek isto
Jučer, danas, sutra
Ništa ne postoji
Razumijevanje
Dovodi do mudrosti
Mudrost do
Ovog trenutka
Napuštam peron
Prošlosti
Odlazim
Na mjesto
Dobre volje
Nasmijanih lica
Sve živi kao projekcija
Neograničenih mogućnosti
Poštujući sebe
Poštujem drugoga
Prije odlaska
Potrošene su priče
Potrošene veze
Svat je individualan
Svijet uvjetovan
Kome još treba
Ustajanje
I lijeganje
Dani očekivanja
Trenuci samoće
Želja za društvom
Sati dosade
Bježanja od samoga sebe
Kroz bijeg negdje
Kao kruženje
Knjižnicom
Bez vrata i prozora
Bez ključa
Nema izlaska
A što onda preostaje
Guranje u glavu svega i svačega
Vrtlog
Iza kapaka
Izgubljene oči
Ruke
Koje traže
Ne nalaze
Osim zastrtih prozora
Zavjesama od rešetki
Svjetlo je u Suncu
Sunce u glavama
Vlak kreće
Sutra ne postoji
Prošlost je prošla
Nema joj ni traga
Sjećanja su priče
I svaka
Kako god tužna bila
Izaziva
Smijeh
Na licima
Slušatelja
copyright:miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 17.05.2011. u 19:16 sati.