Marketing
Što ste radili u razdoblju od 13. - 15. svibnja i može li to netko potvrditi?
Framaši imaju alibi: VIII. nacionalni susret Frame…
i svjedoka tisuću! 
Oprostite mi što ću zbog „policajaca“ obranu alibija podijeliti u tri točke – neka im je lakše pratiti me do Imotskog i natrag: u suprotnom mi prijeti opasnost da me optuže za bjegstvo, a istina bi prava bila da me nisu mogli slijediti. 
Ali ipak gas!!! Vežite se (zbog policajaca)! Tri dana preletjet ćemo u samo nekoliko minuta!
Obrana 1: Petak trinaesti mjeseca petog
Pozdravni su nas govori razasuli po zemlji u kojoj odmah osjetismo primjese imotskih kamenčića. Valjda su imotska braća poželjela ostaviti utisak svoga kraja na našim tijelima Do kraja susreta naciljali su i malo višlje: srca!, ali o tome nećeš saznati ako ne nastaviš čitati! 
Nakon želja i pozdrava, prebirali smo zrnca krunice pripremajući se za euharistijsko slavlje s nadbiskupom Barišićem, a potom smo se po područjima predstavili jedni drugima – statistikom! Nakon statistike logičan slijed bijaše upriličen: odlazak u župe na spavanje.
Obrana 2: To bi' ja!
Doručak, pa do ručka: jutarnja, čak dva predavanja i 2 rada po skupinama. AlI nije to uopće teško bilo: doručak bijaše jako dobar 
, a u predavanjima smo razmatrali geslo našeg susreta „Zajedno u Kristu“ kroz dvoje naočala: zajedno u Kristu u Crkvi i zajedno u Kristu u bratstvu. Kako se radilo o našoj stvari, angažirali smo se u radu po skupinama, ali bih mogla reći da su interesne radionice bile druga pjesma, ili, istini bliže, bile su fićukanje za većinu. …U Imotskom sunce jako grije – zanos je s rada u skupinama za tili čas ispario. Kristovo nas je tijelo u euharistiji okrijepilo, a i sunce se sakrilo u odaje svoje spavaonice pa smo na večernjem programu u dvorani mi bili ti koji su sjali zaigranošću, oduševljenjem i kapljicama znoja, animirani zborom Tobija.
Vjeruješ li u slučajnosti? Pročitaj sljedeću misaonu rečenicu… Mirise smo dopratili sa sobom do kupaonica svojih domaćina, a oni su nas već sljedećeg jutra dopratili do autobusa. U ovoj slučajnosti mi nešto smrdi… 
Obrana 3: Svakog dana tri gosta dosta (ahahahahaha)
Kad smo se međusobno informirali u plenumu o zaključcima s rada po skupinama i s radionica, proslavili smo misu oko stola Gospodnjeg i potom okružili neke druge neokrugle stolove na kojima se nudila fina janjetina. Težili smo savršenstvu: zaokružiti si trbuščiće. Dokazali smo da savršenstvo i nije tako teško dostići pa smo nadomak savršenstva i kamenju presudili bacanjem u Crveno jezero. Snaga dolazi iznutra: ravno iz trbuha.
…I to je priča o tome kako su jednog svibnja ljudi Imotske krajine osvajali trbuhe pa srca svoj hrvatskoj braći s kojima su „zajedno u Kristu“.
Ćića Mića gotova još nije priča jer pouke mora biti.
Sjedeći u pijesku vremena nećeš ostaviti otiske svojih stopala. A tko još u pijesku vremena želi ostaviti trag svoje pozadine??? Čak ni udobno nije!
Post je objavljen 17.05.2011. u 12:00 sati.