Još jednom iz čista mira..tiho i nečujno…iz neke daleke,čudne zemlje snova..Dolaze misli o tebi. Ponovno počinjem razmišljati o tebi,sebi,nama.. Nekad čisto iz radoznalosti pogledam u tvoje sjajne oči..Nadajući se da ću u njima pronaći neki skriveni tračak ljubavi..Nadajući se da ću u njima pronaći sebe.Ponekad iz daljine gledam tvoj osmjeh i pomislim kako bi bilo lijepo kad bi se bar jednom nasmiješio meni..I dok sjedim sama u tihoj sobi…dok vani mjesec sja i doziva zvijezde.Pokraj mene moj najdraži medo..u ruci žileta.. I dok sablasna tišina šapuće tvoje ime..Slušam samu sebe kako dišem.. I onda opet bacim taj oštar predmet jer znam da moram disati zbog drugi..zbog sebe..Ponovno puštam našu pjesmu..Nježne,slatke riječi razbijaju tišinu..Sjetim se tebe,tvojih riječi..tvojih poljubaca..Suze opet krenu bez mog dopuštenja..Kristalne suze iz mog oka padaju na moje lice a u svakoj tvoj lik..I sama sebe prekorim i sama sebi govorim..ima boljih.. No duboko u srcu znam da ne želim boljeg..želim tebe..Još uvijek moje srce koje kuca svakim danom za tebe sve tiše nada se da ćeš jednom doći..No previše je vremena prošlo..Zasigurno ti više ne misliš na mene..tebi više nije stalo do mene..Ali ja..ja još osjećam onu oštru,grubu bol u srcu..Još uvijek srce zatreperi kada te ugledam.. I koliko god želim zaboraviti te..ne uspijeva..Jer ono što srce zapamti to se ne zaboravlja..I na kraju nakon svih praznih riječi,hladnih suza i tuge koja polako ali sigurno s obećanjem da će se vratiti napušta moj svijet srce moje zna…ispod ovih oblaka nikad više ti i ja..
Post je objavljen 15.05.2011. u 21:30 sati.