Marketing
Bolnica na kraju grada..
A sad novi post:
U principu jedno želim, drugo moram, a treće odrađujem. I onda, kad dođem od zadnjeg do prvog, već je kasno, zima mi je, spavam mi se ili mi se ne da ono drugo, a o trećem nećemo uopće....
I danas smo imali plan, no desilo se nešto sasvim drugo.
Kumić nam je završio u bolnici. Visoka temperatura, osip, boli ovo, boli ono, pa ovi doktori, pa oni...
Doktori zadržali dijete u bolnici utpravši mu u ruku infuziju (za majku nije bilo mjesta - radi se o jednoj županijskoj bolnici u kojoj je vrijeme stalo neke davne '20 godine prošlog stoljeća, možda čak i prije 
). Doduše, radi se o drugoškolcu, ratniku od osam godina (doduše, koji se boji mraka i još štošta), no mama je mama.
Nećemo sad raspravljati da li je malac razmažen ili ne, kad je bolnica u pitanju svima je knedla u grlu, pa mu se sve oprašta. 
I sve bi bilo više manje prolazno, da u jedan u noći nije zazvonio telefon. Javljaju kako ga s dječjeg odjela prebacuju na kirurgiju jer će mu u šest ujutro odrađivati operaciju slijepog crijeva. Što su bunovnom malcu i rekli (eee, moj doktore...), na što je malac dobio fraz, a bome i medicinsko osoblje, pa su prizivali majčicu da se pojavi, smiri dijete, a i da se oni odmore do jutra. Valjda.. 
Na kraju je ispala lažna uzbuna, slijepo crijevo ostalo, malac trčkara po bolnici, majka već tri dana gleda crtiće, a bome su i kum i kuma upoznali famoznu bolnicu na kraju grada. 
Post je objavljen 15.05.2011. u 21:01 sati.