Tako se prljavom osjećam
malom jadnom
kao da mi čitava duša
grca u hropcima zemlje
i najmanji disaj guši
najneznatnija toplina peče
a trzaj razara
Bijeda iz koje treba izići
i k Tebi doći
da više ništa ne bude moje
već sve Tvoje do kraja
Mlakost me reže
i prekida niti žila
Ti Ti Ti
Kako ponovo u Tebi biti
Tobom blagoslivljati ovaj svijet
za Tebe živjeti ovaj život
u Tebi napajati žednu dušu
kroz Tebe dolaziti Ocu
i u suzama koje otapaju
svaku masku lica
biti gola i samo Tobom
zaštićena hranjena podizana
Ponovo u Tebi biti
i biti ponovo ja
Ljiljana Katić, 14.1.2001.
Post je objavljen 15.05.2011. u 17:40 sati.