Šetajući se središtem Zagreba ugledao sam čovjeka, koji prodaje „Ulične svjetiljke“. Prvi put sam čuo za to na televiziji, čini mi se u „Globalnom sijelu“ pa sam znao o čemu se radi i kupio časopis. Ideja mi se jako sviđa i podržavam je! Neka se širi i razvija dalje. Razmišljao sam više puta o beskućnicima. Imam dobro mišljenje o njima, smatram ih ljudima vrijednima pomoći, ljubavi i pažnje. Imam puno bolje mišljenje o njima, nego o onima koji ih ignoriraju. Nepojmljivo mi je zašto društvo ne pomogne svim beskućnicima, tako da nitko ni ne mora biti beskućnik. Hrvatska, makar u sto problema, ipak je dovoljno bogata i razvijena, da pomogne beskućnicima. Novaca i sredstava ima, samo nisu ravnomjeno raspoređeni. Ni u kojem slučaju ne zazivam socijalističke modele po kojima bi svi trebali imati jednaku plaću i jednako se oblačiti, ali i u kapitalizmu treba naći modele kako zbrinuti najugroženije i najpotrebnije. U jednoj radijskoj emisiji čuo sam izjavu kako promjene u društvu ne dolaze od vlad i vlasti, nego od angažiranih i aktivnih pojedinaca, koji predano rade na nekom cilju. To je baš slučaj i ovdje. Ovaj časopis nije pokrenula državna vlast nego angažirani pojedinci.
Kao katolik često se sjetim Isusove ljubavi prema ljudima s ruba i dna društvene ljestvice. Rekao je: „Što učinite jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili.“ Tako da svatko tko pomogne beskućniku, kao da je pomogao Isusu osobno. Ima puno ljudi, koji su spremni pomoći beskućnicima, ali neće sami nešto započeti, nego će se možda uključiti u već započeti projekt. Vjerujem, da se može učiniti puno više nego što se sada čini. U Hrvatskoj su organizirane mnogobrojen humanitarne akcije npr. „Dajmo da čuju“, „Korak u život“ itd. Vrijeme je da se nešto slično organizira za pomoć beskućnicima, da se otvori humanitarni telefon, čijim pozivanjem bi se sakupljala sredstva za izgradnju kuće za beskućnike, neka se organiziraju koncerti poznatih pjevača. Sigurno bi se lijep broj njih odazvao akciji, kao što su to činili i za neke druge akcije.
Želim Vam puno uspjeha u daljnjem radu, samo tako nastavite, radite društveno koristan posao. Svima bi poručio, da svaki put kada ugledaju prosjaka u gradu, da mu svaki put dadu barem jednu kunu. Mi možemo bez toga, a njima to znači život. Mnogo Božjeg blagoslova svima koji pomažu beskućnicima, a pogotovo njima!
(ovaj tekst je objavljen u rubrici pisma čitatelja)
Post je objavljen 15.05.2011. u 13:09 sati.