Marketing
Njemački vojnici (plaćenici) u Američkom ratu za nezavisnost
Vojnici Hessena - plaćenici koji to zapravo nisu bili (hessianci)
Tijekom Američkog rata za nezavisnost na strani Britanaca bore se njemački vojnici-plaćenici u povijesti zapisani i zapamćeni kao 'hessianci'. No, odmah na početku moram napisati i raščistiti pojam – plaćenik. Naime, vojnici 'hessianci' toga doba nisu plaćenici u današnjem modernom smislu.
'Hessianci' su zapravo unovačeni regulari, dužnici koji službom u vojsci otplaćuju dug, a dio njih su i zatvorenici (kažnjenici i kriminalci) koji odslužuju svoju kaznu u vojsci umjesto u zatvoru. Plaće vojnika 'hessianaca' su gotovo mizerne i minimalne, a neki od njih dobivaju samo hranu (cijela plaća odlazi im na povrat duga). Časnici koji zapovijedaju vojnicima 'hessiancima' su redom iskusni 'karijerni' časnici i velika većina ih je iz njemačkih plemićkih obitelji.
pripadnici 'hessianaca' (jageri) tijekom Američkog rata za nezavisnost (Hesse-Kassel Jäger Corps)
Zašto i kako su se ti njemački vojnici našli u bespućima američkih britanskih kolonija i vrtlogu bitaka Američkog rata za nezavisnost? Naime, tadašnji (Landgrave) pokrajinski grof Frederic II. knez njemačke kneževine Hessia (u to doba još uvijek ne postoji država koju bi se moglo nazvati jedinstvena Njemačka), grof Viliam kneževine Hesse-Hanau, vojvoda Karl I. kneževine Brunswick, princ Frederic kneževine Waldeck, provincijski grof (Markgrove) Karl Alexander kneževine Ansbach i princ Frederic August kneževine Anhalt iz raznoraznih interesa stavljaju svoje postrojbe u službu engleskog kralja Georga III.
Dio 'hessianaca' engleski kralj George III. unovačuje i direktno, a radi se o 'hessiancima' iz kneževine Hanover koja na taj način vraća dug Britaniji. Sveukupno iz svih tih njemačkih kneževina unovačeno je oko 30 000 vojnika plaćenika 'hessianaca' koji će u periodu od 1775. do 1783. biti prebačeno na prostor britanskih trinaest kolonija u Sjevernoj Americi.
'hessinaci' grenadiri tijekom Američkog rata za nezavisnost
Postrojbe 'hessianaca' odlikovala je izuzetna vojnička stega i briljantna vojna vještina, a ustrojeni su u pješačke pukovnije (Jageri, laki pješaci – strijelci, fusiliri i musketiri, teški pješaci – grenadiri), lako konjaništvo – husari i bitničko topništvo. U početku 'hessianske' pukovnije broje od 500 – 600 vojnika, ali kasnije im broj opada na 300 – 400 vojnika.
Do 1777. godine 'hessianci' se bore uglavnom u svim značajnijim bitkama, a nakon 1778. Britanci ih pretežito rabe kao posadne bojne u utvrdama. Najveći i najteži poraz 'hessianci' doživljavaju tijekom bitke kod Trentona kada ih je tijekom ciče zime iznenadio general Washington prešavši rijeku Deleware.
Nakon završetka rata u Europu se vratilo oko 17 000 vojnika 'hessianaca', a njih oko 8 000 poginulo je i umrlo od posljedica ranjavanja ili bolesti. Oko 5 000 'hesianaca' ostalo je u Americi i zasnovalo obitelj u nadi za boljim životom od onog koji ih je čekao u Europi. Dakako, manji broj od ovih 5 000 nije ni mogao birati poradi toga što su ih njihovi časnici odbili vraćati u Europu, jer bili su kriminalci ili kažnjenici.
Athumanunhova vlastita slika (boje odora, zastava i kapa u potpunom su skladu i odgovaraju jedne drugima, a po ćemu se razlikuju vojnici jedni od drugih drugi put)
Na kraju ostaje mi samo da ispišem popis postrojbi 'hessianaca' i pokušam na sebi svojstven način prikazati bogatstvo zastava, boja, znakovlja i inih simbola što iznjedre ih uvijek bitke veličanstvene i neumoljiva 'učiteljica' što zove se jednostavno povijest.
Teško je pisati o bitkama kroz povijest, a pri tomu ne rabiti slike i znakovlje, no, kako je povijest ljudskoga roda jako bogata i vrlo dugačka, ponekad se lako pomiješaju i postanu nerazumljive slike, znakovlje, zastave, boje … no, Athumanunhova lutanja kroz povijest njemu su prekrasna i veličanstvena, pa ako ja u tom svom ushićenju i očaravajućem stanju nekoga ponekad i zbunim nije bilo namjerno i dobro je pitati, jer evo primjera:
Athumanunhova vlastita slika (gdje je i kako Athumanunh izvukao zastavu za Donopovu napadajnu kolonu tijekom bitke na Rhode Islandu)
Na Athumanunhovoj slici zastava starih njemačkih kneževina iz kojih su dolazili 'hessianci' lako možete vidjeti cijeli niz sličnih zastava (Nizozemska, Austrijska, Poljska …), no. to je poradi toga što su se plemićke i kraljevske kuće 'miješale' brakovima, a samim time i znakovlje je postajalo sve sličnije.
Tako npr. možda niste znali da nizozemska kraljevska obitelj potječe od njemačke plemićke obitelji iz Nassaua, pa ako pogledate boje zastava lako se uoči sličnost bojama Nizozemske, nadalje, nekadašnja Prussia imala je teritorij i današnje Poljske, pa lako uočite i kraljevskog poljskog orla koji sliči pruskom, boje su također lako uočljive, a za sam kraj pogledajte današnju zastavu, odnosno njezine boje, Njemačke. Zar to nisu boje povijesnih kneževina?
Ako jednom Athumanunh odluči pisat će ovdje i o zastavama kroz povijest, no, ta je materija vrlo opsežna, nije Athumanunhu nepoznata, pa će za sada kroz bitke biti prikazivane boje, oznake i sve što se može vidjeti u bitkama kroz povijest.
Nisam li to već prije radio s tenkovima, pa zrakoplovima, pa brodovima … a kao specijalni dodatak prikazat ću i odore 'hessianaca', britanskih, francuskih i američkih vojnika koji su se borili tijekom Američkog rata za nezavisnost.
Dakako, razumljivo je što su ljudima ponekad te šarene odore, ali i zastave, zapravo sve slične, ali nisu! U tom šarenilu i bogatstvu boja zapravo vlada čisti vojnički red i sklad i svaka boja svaki gumbić, pa i svaki šav ako želite, na svom su mjestu i pričaju vrlo jasnu, određenu, bogatu i zanimljivu povijesnu priču.
Post je objavljen 14.05.2011. u 15:38 sati.