*Kazalište muških stražnjica. Golih. Zanimljivo kultuzdizanje.
Sluša se: (na najglasnije)
*Hoćeš li se? Hoće ti se? Hoću ti se. Trube me piju. Danas je poseban dan, danas se rodio poseban čovjek. On voli svjež znoj i kremaste kolače, voli miris kave, maline i mene. Ja sam doma, pas spava, stolna lampa se ne pali, imam preružne smeđe zavjese. Ja se danas nisam rodila, niti sam posebna.
Samo me muzika nekako posebno ubija, još od onda kad sam se gušila kao mala, još otad vodim ljubav ušima.
*Šaren tepih i ja marširam pred djedom u spavačici uz koračnice.
On mi priča, kako će nam klinac bit matematičar, imat ćemo okrugli prozor i svirat će nam muzika uvijekuvijekuvijek.
Dotad slušamo radio. Imamo jedan prozor i nikad ga ne otvaramo. Ali dirkaju nam se koljena i ruka je ispod košulje.
Pa i jesam skromna. Sve što sam htjela je malo sreće. Malo sam i dobila. I sretna sam, vidim to kad obrišem ljutnju i kukce sitnih razočaranja sa vjetrobrana.
*Sve je maleno, pomalo dolazi i na sve se čeka. A ja sam mislila da je život velik i da hrli niz grlo, da je zadrška čudni hijeroglif. Život se polako pije sitnim gutljajima. Oprosti, ja.
Gag reflex, kad se prejako zagrize, knedla staje u grlu. Kao sad.
Kazni me.
Želi se: nešto hladno, tuš, sladoled, nebitno
Osjeća se: Kao netko tko samo gleda kako vlakovi odlaze.