Marketing
Suta je novi dan za izdržati
Počela sam pisati u kometarima.... ali se odgovor odužio...
Kako sam?
Jutrom se budim.. otvaram oči i pomislim još jedan dan za preživjeti...
Zatim radim sve što i druge žene i mame rade.. spremam.. peglam.. perem.. kuham.. dočekujem Tinu iz škole.. slušam ju kako je provela dan.. što je novog u njenom životu.. ponekad ju samo gledam i mislim u sebi - kako bi te Stela sad slušala.. upijala sve što ti prolaziš.. kako to doživljavaš... i prema tome razvijala i svoju osobnost....
Znamo doma razgovarati kako bi Stela učinila nešto u nekoj situaciji.. kako bi se ona ponijela.. kako bi reagirala.. i u tim trenucima mi pričamo o njoj kao da je samo privremeno odsutna.. a osjećaj koji se javlja je strah.... bojimo se što to tako dugo traje... zar su već godine prošle a mi ne znamo ni kako sada izgleda, ni što misli, ni što voli..
Onda shvatiš da nikad više.. nikad, nikad, nikad više to nećemo vidjeti.......... pa krene ona oštra bol.. i zgrči se utroba.. zastane dah na trenutak.. a zatim počinje proces zamrzavanja.. stop.. mislit ću o tome kasnije.. odgađam..
Pa krenemo negdje nas troje zajedno.... a osjećaj da smo nešto zaboravili nas prati.. nešto nedostaje.. nismo potpuni.. svi drugi su tu.. svi su tu.. pa te opet pokosi .... zašto??? Zašto naše Stele nema.. nje koja je bila sunce naše obitelji.. naša sreća i veselje.....
Život jednostavno više nije ono što je bio.. i nema nade da će to ikada više biti..
Kažu da nada umire zadnja.. znači dok nje ima - ima i života.. ima se što čekati..
Što kad nade više nema.. kada nema apsolutno ni tračka nade da ću ikada više vidjeti oči svoje Stele.. čuti njen glas i smijeh.. čuti njezine riječi: volim te.. i osjetiti njezine ruke oko vrata...
Što kada te boli i duša i tijelo od silne čežnje..
Ne znam kako sam.. preživljavam.
Evo.. još jedan je dan na izmaku.. sutra je novi za izdržati.
Post je objavljen 13.05.2011. u 22:14 sati.