Marketing
Odrpanka
U zadnje vrijeme sam se dosta družila sa iglom i koncem. I ne, nisam bila konstruktivna u smislu da sam stvarala nešto novo, nego sam krpala rupe. Rupe na odjeći. Sporadično smotana kakva jesam i uz to što dosta boravim na otvorenom, svako malo se zakačim na nešto/za nešto i samo čujem onaj odvratan zvuk paranja robe. Užas.
Ok, kad se radi o terenskim hlačama, pa nije niti bitno toliko na šta to liči, ali problem je u tome što ja te terenske hlače jako volim nositi i super se osjećam u njima pa takva ponekad idem i u civilizaciju. Pokrpana i zakrpana. A ponekad poslije civilizacije idem na teren, pa opet to nosim. I sve tako.
Drugi problem je u tome kada "normalnu" every day odjeću negdje uništim. Evo desilo mi se prije dva - tri mjeseca da sam jako jako dragu crveno - šarenu dugu gypsy suknju poderala dolje skroz kod gležnjeva i to tako što sam hodala kraj ruža i gledala kako mi vrt napreduje, i zapuhao je vjetar pa mi je zapelo za ružu i kako sam se pomaknula tako se to poderalo na trnje koje je ogromno, a materijal je dosta lagan. Naravno, poderotina je takva da se ne može zašiti na nikakav način, ali budući da nije strahovito velika, zavezala sam čvor na tom mjestu, pa izgleda čak i simpatično. Jučer me mama pitala šta mi je to, kada sam joj objasnila, rekla mi je da nisam normalna kako to hodam.
Zapravo me nije niti briga nešto previše što točno nosim, bitno mi je da se osjećam ugodno u tome i da je čisto, ali počelo me zabrinjavati što mi sva odjeća prije ili poslije strada u takvim nekim situacijama koje rezultiraju ili nekom neoperivom flekom (obično na gornjem dijelu majici budući da određene neravnine gornjeg dijela trupa sprečavaju pad hrane u niže slojeve atmosfere 
) ili nekom rupicom do poderotinom.
I onda mi je žao bacit tu odjeću koja je sasvim dobra i nosiva, ali blože moj, nije ko da je iz dućana izašla. I jučer sam zapravo osvijestila da će mi se dogoditi masovni raspad svega ako nastavim ovim tempom devastacije, bez potrebnog ulaganja u nove komade bilo čega.
Jer šta, meni je zapravo žao kupovat novu odjeću, kada je ova stara tako dobra i funkcionalana. Ako npr. moram birati između knjige i majice, kupit ću knjigu, ma zapravo, uvijek ću prije kupiti nešto drugo što mi treba nego odjeću.
Dakle, predviđam masovni raspad sistema u bliskijoj budućnosti, kada sve postane nenosivo. Jer koliko puta se možeš iznenaditi na neku fleku na majici, kao da se upravo dogodila, a da nisi primjetio hihihi? 
Post je objavljen 13.05.2011. u 13:13 sati.