Marketing
Jebiga! Nije lijepo početi uvod jednog putopisa s jebiga, pogotovo u tako liberalnoj zemlji kakva je naša Hrvatska, ali nisam se mogao suzdržati. Samo jedan pogled na zemljopisnu kartu Cipra i jedan jebiga odmah izlazi iz mojih usta. Dobro, moram vam odmah reći da inače ne prostačim i da se volim ubrajati u onu većinu stanovnika Lijepe naše koji sebe smatraju uljuđenim i civiliziranim svijetom.
Ali jebiga, moram - ciparski je otok još uvijek podijeljen. A zakoračili smo odavna u 21. stoljeće! Tko se više sjeća one famozne 2K Babaroge?! U 2011. smo godini, a stanje na Cipru isto je kao i 1974. kada su se Turci i Grci kao pravi susjedi malo pofajtali, a onda odlučili da je ipak bolje da svatko živi svoj život na svojoj strani. I tako danas, gotovo četrdeset godina kasnije, sjevernom stranom otoka ordiniraju krvoločni Turci, nasljednici onih Osmanlija kojima su nas mame i tate i tete učiteljice plašile dok smo bili mali, dok je jug u rukama demokratičnih, poštenih i radišnih Grka, braće onih tamo Grka s kopna kojima u posljednje vrijeme jako dobro ide. Otprilike sredinom otoka prolazi jedna linija, koju nazivaju demilitariziranom zonom, a jedna je od onih za koje su se naši mame i tate, dide i bake nadali da ih barem u Europi neće više biti u njihove stare dane. Koreja je još uvijek napola – jednu guze komunisti, drugu kapitalisti. Ali obje su Koreje tamo negdje Bogu iza nogu. Cipar je samo tri sata (dodaj ili oduzmi koju minutu) udaljen od nas samih, naših mama i tata, dida i baka i teta učiteljica. I linija podjele je još uvijek tu. I dugo nakon što je pao berlinski zid i završio Ledo rat, a Europa se napokon ujedinila, na ciparskom je otoku stara priča. Ta linija je trn u oku i Turcima koji bi ga najradije ugurali Grcima u… (ajd bit ću dobar i neću reći gdje jer tako su me učili mama i tata), ali i Grcima koji u tom slučaju Turcima ne bi ostali dužni. Za osjetiti grčko-turski antagonizam na djelu, dovoljno je zapaliti put Cipra i malo posnifati obje strane otoka.
Dok se doma spremam, razmišljam i uvjeren sam da će me Grci uvjeravati da je opasno ići Turcima u dvorište jer oni su muslići, a svi znamo tko su muslići. Bin Laden je možda mrtav (a možda i nije), ali njegova ostavština živi forever. A Turci će te kao Bin Ladenova braća opljačkati, silovati i porobiti – onako pošteno. Hmmm…
A kad jednom staneš na sveto tursko ciparsko tlo, Turci će se sigurno sablažnjivati kada se odlučiš vratiti na sveto grčko ciparsko tlo jer tamo su Grci, a Grcima ne valja vjerovati. Ma vjerovatno će me i oni opljačkati, silovati i porobiti. Hmmm…
Jebiga, a da ja na kraju ipak ostanem doma?! Ooops, evo opet mi izletio još jedan jebiga. Dobit ću po prstima.
Cipar je otok stereotipa. Nažalost. A mi Hrvati smo ljudi koji slijepo vjerujemo u stereotipe. Nažalost. I tako sam ja odlučio razbiti te stereotipe o Cipru i svojom šetnjom pokazati da je Afroditin otok zaista još uvijek podijeljen u 21. stoljeću. Legenda kaže da se Afrodita, grčka božica ljubavi i ljepote, rodila iz morske pjene kod Cipra koju je oplodio bog neba Uran, nakon što mu je njegov sin Kron odsjekao genitalije kamenim srpom. (A ja sam kao nastran?!) Zaista! No, nadam se da je barem malo te Afroditine ljubavi ostalo do 21. stoljeća na otoku i da postoje s jedne strane civilizirani Grci, s druge civilizirani Turci i da nitko nikoga ovdje neće naguziti, opljačkati i porobiti i štogod, već da i jedni i drugi pokušavaju u miru živjeti na otoku na najbolji način koji znaju.
Jebiga, barem se nadam da je tako… Ooops, evo ti ga na!
Post je objavljen 12.05.2011. u 00:31 sati.