ČITANJE DJELA APOSTOLSKIH Dj 2, 14a. 36-41
Na dan Pedesetnice Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: “Pouzdano neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom." Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?" Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. Riječ Gospodnja.
Psalam: 23 (22) 1—3a. 3b-4.5.6
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam
***
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
***
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
***
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
***
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
***
ČITANJE PRVE POSLANICE SVETOGA PETRA APOSTOLA 1Pt 2, 20b-25
Ljubljeni! Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom
grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih. Riječ Gospodnja.
ALELUJA: Iv 10, 14
Ja sam pastir dobri, govori Gospodin; ja poznajem ovce svoje
i mene poznaju moje.
† ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO IVANU Iv 10, 1-10
U ono vrijeme reče Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuńincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju." Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dońoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uńe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju."
Riječ Gospodnja
Vrata će nam uvijek biti otvorena
Do života u izobilju, koji nam Isus obećaje, uzak je i trnovit put.
Vrata na kraju tog puta naš su krajnji cilj – to je život vječni, a glas koji čujemo u molitvi, sjedinjeni s Gospodinom, glas je Dobrog Pastira. Ne postoje tajni i skriveni putevi koji vode u “ovčinjak”, samo kroz Krista možemo ući među odabrane, na vječni “pašnjak”.
Kradljivac, dakle sam sotona, na sve nas načine pokušava skrenuti sa staze, što kroz naše grijehe, što kroz zamke i napasti koje stavlja pred nas u životu – bolest, žalost, nesreću i, kao najjače svoje oružje, sumnju… Nudi nam sve rasprostranjenije “prečice” kao što su bioenergija, reiki, horoskopi, čitanja iz dlana, graha, kave i slično, nudeći nam lažnu nadu da već u ovozemaljskom životu možemo imati život u izobilju.
No da bi zadovoljili cjelokupno biće, dakle duh, dušu i tijelo, to nam zasigurno neće biti dovoljno. Materijalizam, koji se poput kuge širi svijetom, neće zadovoljiti duboko u sebi nikad ugašenu želju za nečim što nadilazi dimenzije onoga što ljudsko oko nikad vidjelo nije – dakle Boga.
Moramo, dakle, kako je rekao blaženi Papa Ivan Pavao II. “otvoriti vrata Kristu”, kako bi nas Krist, kad se ispuni naše vrijeme na zemlji, mogao pozvati u ovčinjak i nama otvoriti vrata vječne slave i radosti.
Uskrsli Isus svakodnevno nas hrabri da ustrajemo na tom putu. Nema razlike između nas i prvih učenika. Najbolji primjer je sveti Petar – stijena koju je Isus ohrabrenog “bacio” u mnoštvo. Možemo to slikovito prikazati kao kamen bačen u vodu. Valovi koji nastaju i šire se u svim smjerovima preplavljuju sve na putu, “izgubljenim ovcama” daju im novi smisao – opraštanje grijeha i dar – Duha Svetoga.
No kako je Petar od kukavice postao toliko gorljiv i neustrašiv pred okupljenim mnoštvom? TRI je puta zatajio Isusa, govori nam Sveto Pismo, a Gospodin mu na osebujan način oprašta njegove ljudske strahove i slabosti – TRI ga puta pita “Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me?”. Nakon što dobiva potvrdan odgovor, TRI puta zaključuje riječima: “Pasi ovce moje!” Time je “poništio” sve njegove sumnje i strahove te mu povjerio poslanje prvog Pape.
Gdje smo mi danas? Lutamo li širokim pašnjacima koji vode u propast? Imamo li, poput Petra, hrabrosti reći “DA” Kristu i krenuti uskim putem prema obećanom nam pašnjaku? Ima li još uvijek sumnje u našim srcima?
Jesmo li spremni odreći se samih sebe kako bi i naša djeca uživali u darovima što nam Isus po sakramentima i dan danas obećava?
Jedno je, ipak, sigurno: Vrata će nam uvijek biti otvorena! Pa i ako na njih pokucamo i u zadnjim ovozemaljskim trenucima, ali raskajana srca i iskrene ljubavi prema Uskrslome.
Hrvoje Lovre Staničić
Post je objavljen 11.05.2011. u 15:05 sati.