moj svijet uvijek nekako
podlegne tezini stvarnosti
i tesko mu bude
postojati
moj svijet je uvijek
zaokupljen umornim snovima
nalik na gospodara i putnika
kroz vrijeme
ali otisnu se karavane
pospanosti
od izvora neravnih puteva
pa gradim cvrste mostove
podizem nove temelje
sagledavam dubine
i mucim se
koprcam se kao riba
sastavljam i spajam komadice
ispale iz zrcala kolotecine
da opet pokrenem stroj nebeskih kvaliteta
i moj svijet proradi kao
mehanizam zahrdjali
nauljen onim sto mu treba
da bi ispravno funkcionirao
Post je objavljen 10.05.2011. u 12:22 sati.