Škotski viski danas se pije u više od 200 zemalja svijeta, a sama riječ whisky znači 'voda života' i dolazi od keltske riječi usquebaugh. Njegova zlatna boja i bogata aroma dolaze od ječma, treseta, vrijesi i planinske vode s Highlanda, pa se nerijetko kaže da viski u sebi sadrži esenciju ove netaknute divljine. Škotska tradicija ispijanja viskija nastala od keltske sklonosti ka druželjubivosti i slavlju i svi se važni datumi u njihovom životu, od kolijevke do groba, slave upravo uz viski.
Prvi zapisi o proizvodnji viskija u destileriji spominju stanovitog fratra Johna, koji je prvu 'vodu života' napravio od osam bollova. Boll je bila stara mjera za težinu jednaka količini od 25,4 kilograma. Tko je Fratar John do danas je ostala nepoznanica, no ostao je zapisan u povijesti kao broj jedan. Ne onaj iz Alan Forda… Do 15. stoljeća klanovske su vođe imale svaki svoju destileriju i viski se pio u potocima. Do 17. je stoljeća pak viski već bio toliko popularan da su ga srednja i viša klasa pile za doručak. Ali, više nismo u Srednjem vijeku…
Samo stvaranje škotskog viskija počinje od kvalitetnog ječma. Razvoj novog sjemena za viski traje oko 12 godina tijekom kojih se ispituje oko 30 tisuća različitih vrsta kako bi se dobile dvije do tri komercijalno uspješne. Vrhunski ječam za Ballantine's osigurava kompanija Kilgour's, a stručnjaci se pri ispitivanju kvalitete i danas koriste vidom i opipom.
Kilgour's isporučuje svježi ječam koji u sebi ima oko 22 posto vlage. On u skladištima leži osam tjedana tijekom kojih se često prozračuje kako bi se potakli životni procesi. Nakon toga se žitarica natapa u vodi, kroz koju stalno teku mjehurići zraka slični onima iz jacuzzija, kako ječam ne bi ležao mirno, čime se dobiva takozvani "zeleni malt". Tako obrađen ječam se prevozi do destilerije u kojoj počinje proces blendiranja. Zbog nepredvidivih razlika u kvaliteti vode čak i na malom području, destileri iznimno cijene svoje izvore savršene planinske škotske vode. Sama voda koju koristi Ballantine's ima aromu treseta koji viskiju daje suptilan okus.
Destilerski kotao sljedeći je bitan trenutak u fazi proizvodnje viskija. Škotski viski destilira se dva puta, a Irski triput. Škoti to komentiraju: ''Možda Ircima ne bi trebala treća destilacija kada bi prvu napravili kako spada''. Prvi zakon vezan za kotlove je da što je duži vrat to je viski lakši. Drugi zakon kaže da je karakter viskija determiniran prirodnim nečistoćama koje postoje u piću. U Ballantine'su u samom procesu destilacije uzimaju uzorak svakih dvije i pol minute kako bi proučili njihov okus.
Kako se razvila posljednja faza proizvodnje, umjetnost zrenja viskija, danas je predmet legendi. U krijumčarskim su danima destileri jednim okom pratili ključanje u kotlu, a drugim okom pazili na poreznike. Legenda tako kaže kako je jedan krijumčar vidio predstavnike zakona pa brzo zakopao bačve u zemlju. Kad je konačno otvorio bačve shvatio da je viski mnogo finijeg i bogatijeg okusa. Pohranjivanjem mladog viskija u bačve, proces proizvodnje jest gotov, ali tek tada počinje pravo oblikovanje njegova karaktera. Hrast djeluje kao filter jer apsorbira nečistoće iz viskija, ali daje i piću slatkoću drveta i tanin. Sazrijevanjem viski dobiva aromu, boju i gustoću, ali za proces zrenja nisu bitne samo bačve nego i područje na kojem se čuvaju. Od 1915. i zakonodavni okvir propisuje da škotski viski mora zrijeti minimalno tri godine.
Ipak, do potrošača ne dospije svaka kap viskija. Zbog poroznosti drva tijekom godina sazrijevanja, godišnje ispari oko dva posto viskija, što se u Škotskoj naziva "angels share", odnosno anđeoskim dijelom. Tijekom godine Škotska zbog isparavanja tako u nepovrat izgubi oko 90 milijuna litara viskija, odnosno oko 150 milijuna boca "vode života".
Želim osjetiti kišu iznad Glasgowa na svojoj koži. Vrijeme je za čokanjčić viskija!
Post je objavljen 10.05.2011. u 10:16 sati.