Marketing
Darko Sagrak:
IVO ANDRIĆ-KONVERTIT I NOBELOVAC
Iako Hrvat po rodu, Ivo Andrić bio je po osjećaju Srbin, nu, da li je to bio iz pragmatičnih razloga, ili zaista po uvjerenju, teško je reći, a on to sam nigdje nije eksplicitno potvrdio niti zanijekao.Ovih par redaka posvećujemo Ivi Andriću, ne zbog njegovih osjećaja pripadnosti hrvatskom (kamo po genezi neprijeporno pripada) ili nekom drugom narodu, već zbog njegovog pronacističkog djelovanja u vrijeme Karađorđevićeve Jugoslavije , kada je bio najprije ambasador u Berlinu, a kasnije zamjenik ministra inozemnih poslova, u kom svojstvu je u Beču. 25. ožujka 1941. g. parafirao pristup Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu, dakle, gotovo dva mjeseca prije nego je to učinio dr, Ante Pavelić.
Međutim, dok se Poglavniku neprekidno, već šezdeset i više godina predbacuje da je tim činom od Hrvatske napravio quislinšku tvorevinu i Mussoliniju omogućio da na jeftin način (Rimskim ugovorima) dođe do hrvatske kolijevke Dalmacije-nikada niti sam čuo, niti pročitao da je itko zamjerio Andriću što je svojski pridonio fašizaciji Kraljevine Jugoslavije.
Niti u jednoj knjizi o povijesti Jugoslavije, Balkana, istočne Europe i sl., koju su pisali hrvatski ili srpski autori, nisam pročitao «recept» kako je Andrić uoči izbijanja Drugog svjetskog rata zamišljao rješavanje albanskog pitanja. Međutim, sasma slučajno prelistavajući Časopis za suvremenu povijest, br. 2 (24) iz 1977., primijetio sam da je Ivo Andrić 1939. g. održao na jednom znanstvenom skupu referat u kojem je rekao da bi se albansko pitanje u Jugoslaviji moglo najefikasnije riješiti tako da se oni isele odnosno likvidiraju.
O toj Andrićevoj eskapadi u svezi s albanskim pitanjem u Jugoslaviji poslao mi je na moju zamolbu prof. dr. Jusuf Barjaktari, ravnatelj Povijesnog instituta Kosova iz Prištine, opsežnu dokumentaciju na albanskom jeziku.
Možda je baš antialbansko i antihrvatsko razmišljanje (djelovanje?!) pospješilo da Andrić bude već kratko vrijeme nakon što je ustrojena boljševičko-komunistička Jugoslavija 1945. aklamacijom izabran za prvog predsjednika Jugoslavenskog društva književnika u Beogradu.
Nu, službenom nominacijom svih relevantnih jugoslavenskih institucija (pa i organa Vlade SFRJ) Ive Andrića za nositelja Nobelove nagrade za književnost, okrunjene su njegove zasluge (ona za pristup Trojnom paktu vjerojatno ne!?) za efikasno «rješavanje» albanskog pitanja i činjenicu da je svojim konvertitskim prijelazom iz hrvatske u srpsku nacionalnost, Srbima podario prvog Nobelovca.
Napomena autora: Kad se govori o ustupanju Dalmacije Kraljevini Italiji, onda zlonamjerni povjesničari prešućuju da se tim «ustupanjem» radilo o svega 1/3 ukupne površine Dalmacije, t.j. dijelu od Zadra do Splita i većem dijelu otoka, ali nikako o cijeloj Dalmaciji i Hrvatskom Primorju.
NDH, prijepori i mitovi
Post je objavljen 10.05.2011. u 10:12 sati.