Nedavno sam skinula jednu kraću e-priču koja govori o životu Christine Rice (mislim da joj to nije pravo ime, odnosno ime kakvo je nosila dok je živjela u sekti) dok je živjela u kultu, odnosno u sekti koja je poznata pod nazivom «Obitelj» (The Family») ili «Djeca Boga» («Children of God»). Ovo svjedočanstvo, koliko god bilo kratko i potresno, zaintrigiralo me jer sam nedavno gledala epizodu «Zakona i reda» u kojoj je na optuženičku klupu bila dovedena upravo Majka, odnosno vrhovna svećenica kulta koji se pojavljuje u seriji, zbog čega sam dobila snažan dojam da je ta epizoda utemeljena na stvarnom događaju.
Naime, sekta Djeca Boga žive životom komune, ne rade nego dijele svoju literaturu i traže donacije, često šaljući djecu da prose s obzirom da djeca izazivaju više simpatija. U tom kultu se kao način života pojavljuju incest, zlostavljanje djece te prostitucija. Život sekte je nomadski zbog čega djeca rođena u kultu jako teško uspostavljaju doticaj s okolinom izvan kulta i zbog toga im postaje teško otići. U njihovoj literaturi navodno piše sve o načinu života sekte, ali primjerke te knjige su članovi morali spaliti kad su počele prve optužbe i progoni njihovih članova (isto se to dogodilo i u epizodi «Zakona i reda» gdje se knjiga zvala «The Book of David», dok u stvarnosti postoji "The Story of Davidito". Inače, na čelu je Majka za koju ne znam kako se zvala u seriji, ali u pravoj Obitelji njezino ime je Karen Zerby odnosno Mama Maria, čiji sin Ricky Rodriguez se ubio nakon što je svjedočio o svom odgoju, o načinu na koji su djeca spolno zlostavljana od strane starijih članova kulta, odrasli su često mijenjali partnere, a prostitucija je opravdavana time da se čini u ime Boga i za uzdržavanje kulta).
Inače se ova sekta žestoko branila od optužbi za spolno zlostavljanje djece i još uvijek to čini, ali na stranici www.xfamily.org možete naći sve što bi vas još moglo zanimati o samom kultu.
Autorica ove priče, Christina Rice, živjela je sa svojom obitelji u sekti, bilo je trinaestoro djece i s njima je otkad se sjeća živio «striček» Gerald Curran. Nakon što su počele prve optužbe da je Gerald zlostavljao djecu, obitelj je napustila sektu zajedno s Geraldom (još uvijek su bili članovi, ali su živjeli izvan komune). Autoricu je Curran počeo zlostavljati u dobi od 5 ili 6 godina, prema njezinom svjedočanstvu, i kasnije od drugih odraslih članova sekte. U dobi od 13 ili 14 godina se požalila prijateljici na zlostavljanje, što su njezini roditelji saznali, te su razočarani rekli Geraldu da mora otići. Nakon nekog vremena se on vratio kao da se ništa nije dogodilo, pa je autorica pobjegla od kuće i prijavila ga policiji, te je svjedočila protiv njega, što joj njezini roditelji, koji su oboje bili u bliskoj vezi s Curranom, nikad nisu oprostili, te je ubrzo prekinula sve veze sa svojim roditeljima i članovima kulta.
Možda je glupa i užasna usporedba, ali uvijek se sjetim sektaškog fanatizma svaki put (a to je bilo i danas) kad prolazim pored Jehovinih svjedoka koji drže «Stražarske kule» u rukama. Ne radi se o razini fanatizma koju srećemo kod Djece Boga, očito (jer čovjek bi morao biti zbilja blesav i zaluđen da pusti da mu djecu u dobi od pet, šest ili deset godina neki striček ili teta uče kako je seks način za komunikaciju s Bogom i kako se moraju prepustiti), ali pretpostavljam da ometa u svakodnevnom životu to što pola vremena svakog dana morate potrošiti na širenje Božje riječi. Kad da čovjek onda ima svoje riječi?
Post je objavljen 09.05.2011. u 18:57 sati.