I tako se moja draga i ja odlučili na malu vožnju do Plitvica.
Ona je zadnji puta bila tamo u 3 razredu osnovne škole a ja ni tada, tako da mi je ovo prvi posjet Plitvičkim jezerima. Naravno prolazio sam onuda hrpu puta dok sam radio u Gospiću i kad sam bio na proputovanju ali nikada nisam stao i prošetao se onuda.
Tako da mi je ovo prvi pravi posjet jezerima.
Krenusmo ponosno oko 11:00 sati. Kažem ponosno jer inače nikako da krenemo prije podneva ( dok se moja draga spremi pa ovo i ono...).
I tako kažem, nakon pripremljene klope i svih stvari (dekice) krenusmo na put.
Ljubljanska avenija zakrčena ali se kreće malo po malo. Kad smo skrenuli za Kerestinac, divota ljepo sunčano vrijeme auta skoro pa i nema i tako sve do Karlovca. Osim dva mjesta gdje su bili radovi na uređenju nogostupa pa se vozi jednim trakom uz pomoć semafora.
Karlovac prošli bez stajanja.
Cesta preko Tušilovića, Krnjaka, Veljuna i ostalih sela skoro pa savršena. Osim tu i tamo koje stvarno male rupe cesta je savršena za malo bržu vožnju. Moja draga naravno nije previše uživala u bržoj vožnji ali nije imala velik utjecaj na mene tako da sam si dao malo oduška. Kad je počela stiskat onda sam malo usporio. Naravno morali smo i stati nakon nekih stotinjak pređenih kilometara. I gdje ja stanem? kod Karana. (ne preporučam zaustavljanje osim zbog lijepo uređene terase i debele hladovine) Kava s mlijekom 10kn i sok 0.20 l 14kn, ostalo nisam ni pokušao naručiti. Ugođaj je odličan ali cijene nisu. Naravno nisam se ravnao po svojem poznavanju birtija nego po željama svoje drage. Malo dalje se nalazi restoran Mirjana gdje je odličan grah s kobasama i prihvatljivim cijenama.
Nako kratke pauze i potrošenih 50 kuna krenusmo dalje do Plitvica. Oprez policija. Naravno tako su se lijepo parkirali u hladovinu da ih ne vidiš dok ti ne iskoči na cestu. Gdje? Naravno Rastoke. Srećom nisam išao previše brzo pa me nisu zaustavili, ali upozorenje svima tamo uredno stoje.
Dolazak na Plitvice oko 14:00 sati i presvlačenje u iznenađujuće čistom i urednom wc-u. Nije mi draga dala da izvodim striptease na otvorenom da ljudima ne pokvarim odmor.
Onda šok!!!! Upad na jezera 110 kn. Pitam ja jel su u cijenu uračunati i mali crnci koji nose suncobrane i lepeze kojima nas hlade. Ha ha ha odgovorila mi je gospođa na blagajni. Vi se šalite. I tako ja platim za dvije odrasle jer me nisu htjeli priznati pod maloljetnika, iako sam se ponašao djetinjasto.
Uz put su nas obavijestili da se radi cesta prema gornjim jezerima.
Krenusmo draga i ja laganim kasom kroz prašumu Plitvičkih jezera. Ne mogah se nadivit ljepoti prirode i jezera. Ja kao laik i osoba koja se ne razumije u prirodu ostao sam doslovno šokiran ljepotom te prirode koju naši vlastodršci nemilo iskorištavaju da namaknu nešto love u svoj proračun a sitniš ostavljaju da se uređuju staze i ceste i održava čistoća te predivne prirode. Nakon prvih dojmova shvatio sam da je 110 kn čak i malo novaca za uživanje u takvoj ljepoti i čistoći zraka. Jezera čiste i pitke vode koja se preljeva iz jednog u drugo čineći predivne slapove male i velike koji bude u osobi osječaje za ljepotu i želju da se ta priroda sačuva za buduće naraštaje. I onda pljuska. Netko jako pametan bacio plastičnu bocu u jezero. Što reć nego budala. Nastavili dalje šetati i fotkati tu predivnu prirodu. Hodanje po stazama je jako neobično. Staze su čvrste ali se mora stalno paziti gdje staješ jer ima pukotina između tih drvenih grana, tako da ti se čini da više paziš gdje hodaš a manje pratiš okoliš. No sve u svemu sve super. Čak smo naletjeli na spomen ploču našoj poznatoj opernoj pevaljki Mili Trnini čiji se lijep glas mogao uspoređivat sa ljepotom jezera.
I tako laganim kasom dokasali mi do jezera Kozjak na čijoj obali velika livada sa drvenim stolovima i klupama, dva restorana (od kojih samo jedan radi), suvenirnicom, info pultom i molom za ukrcaj putnika na brodice koje voze na drugi kraj jezera. U prolazu livadom naletismo na Bugarske bajkere mrkih pogleda koji su me zbunjeno pogledavali kao da neznaju da i Hrvatska ima bajkere. Lagano klimanje glavom i sve prošlo bez problema. Naravno izbjegli smo restorane, nego se bacili na klopu koju je moja draga to jutro pripremila da ne umrem od gladi ili da mi kojim slučajem ne padne šećer pa da ima probleme sa mnom. I tako mi navalili na pečenu piletinu paradajz i papriku i dobro se nakrkali. Nakon kratka odmora ukrcali smo se na barkicu za stotinjak ljudi ekološki opremljenu sa vanbrodskim motorima na struju (pohvalno). Nakon vožnje po jezeru kozjak u trajanju od 20-ak minuta dođosmo na drugi kraj jezera gdje smo mogli birati povratak vlakićem ili prelazak manjim brodićem na drugu streanu jezera i daljnju šetnju oko Gradinskog jezera. Što smo naravno i odabrali. Ovaj puta stvarno laganim korakom krenuli smo oko jezera jer su večinom staze drvene i malo dotrajalije nego ostale tako da je trebalo obratiti više pozornosti kuda se ide a o turistima neću ni govoriti, strogo po sredini staze. A ti ih onda zaobilazi. Nako štetnje od kakvih sat i trideset minuta, hrpe fotografija te močenja kod malog i velikog prštavca ( tako se zovu slapovi) vraćamo se na polaznu točku gdje smo se iskrcali sa brodića. Prelazak preko jezera u trajanju od 5 min, hranjenja ribica kruhom odlučili smo se vratiti na početak vlakićem. Znam da nismo obišli sve ali već je vrijeme bilo pri isteku. Inače im je radno vrijeme do 19 sati. Nakon toga traže zalutale. I tako odemo mi prema vlakiću i ja očekujem tračnice po kojima vozi, kad tamo šok. Neki super uređeni traktor sa dvije prikolice zatvorenog tipa. A di je vlakić? Razočaranje. I tako se ukrcali na "vlakić" koji nas je odvezao blizu Ličke kuće. Blizu kažem jer tako kažu zaposleni na jezerima. Ono pola sata pješke do Ličke kuće po stazi visoko iznad jezera gdje moraš pazit, jer ak tu padneš nema tog drveta koje će te zaustaviti prije nego zaroniš u jezero. Nakon lagane šetnje dođosmo do ličke kuće i tako željne kave koju smo začudo platili manje nego kod Karana. Nakon RND-a zaključili smo da ćemo morati doći još jednom da obiđemo i gornja jezera koja ovaj put nismo jer nismo znali da su prohodna za pješake a i već je bilo 19:00 sati tako da nismo htjeli biti dio statistike koju vode renđeri na Plitvicama o traženju zalutalih turista. Sve u svemu šetnja Plitvičkim jezerima je bila jako lijepa, poučna a i dobro dođe da skinem koji gram sa ukupne tonaže. Nakon popijene kavice slijedi presvlačenje opet u čistom i urednom wc-u te polazak ka Zagrebu. Vožnja natrag je isto bila više nego ugodna osim što je malo pala temperatura kako je sunce zašlo za brežuljke kojima smo se vozili. Policije nigdje, automobila u malom porastu.
Stajanje u Jaski na kolačima i sladoledu da nadoknadimo potrošeno na Plitvicama. Na povratku u ZG svratismo do partya TNT Ridersa u gornjoj Kustošiji, na bambus i pečenu krmetinu s roštilja. Svira neki opičeni bend iz Turopolja. Mjuza im je rock, oblečeni su ko blues brothers a riječi pjesama o gujdama i valjanju u sijenu. Jedan tren sam pomislio da su komičari kad su počeli s vicevima između pjesama. Bilo je oko 70-ak motora, možda i više i naravno došla je i policija srećom mi smo već bili na odlasku. Sve u svemu je bilo ok.
Zaključak vožnje je: super, poučno, zabavno, veselo, smiješno, prohladno i po dolasku doma i lijeganju u krevet odmorno.
Nemojte zamjeriti ako se potkrala koja greška u pisanju ipak mi je ovo prvi blog koji sam napisao.
P.S. nažalost dekicu nisam uspio iskoristiti zbog tehničkih problema.
Post je objavljen 09.05.2011. u 08:42 sati.