Rođen Henry Dunant - osnivač Crvenog križa:
“U ratu, kojeg uzrokuje mržnja - budimo milosrdni.”
Dodajem:
Da smo milosrdni, rata ne bi ni bilo.
Prenosim:
Osmi svibnja, dan rođenja prvog dobitnika Nobelove nagrade za mir (1901.), Henryja Dunanta, obilježava se kao Dan Crvenog križa, najbrojnije humanitarne organizacije u svijetu.
Jean Henri Dunant (8. Maja, 1828. – 30. Listopada, 1910.), bio je švicarski poslovnjak i socijalni aktivist, iz imućne porodice predanih švicarskih kalvinista posvećenih socijalnom radu. I sam je svoj cijeli život posvetio drugima. Već kao dijete postaje članom filantropskih udruženja - društava koja su pomagala starcima, bolesnicima i kažnjenicima.
Godine 1859. odlazi u Lombardiju na poslovni put kako bi cara Napoleona III. zainteresirao za podizanje tvornica u Alžiru. Tražeći cara, koji kraj Solferina vodi bitku protiv Austrijanaca, baš na tu večer tog istog dana u kojem se odigrala bitka, Dunant prisustvuje strašnim prizorima ljudske patnje. U borbi koja je trajala samo 15 sati ubijeno je ili ranjeno 40 tisuća vojnika. Iznenađen i zaprepašten ljudskom patnjom i nemoći, bez ustrojene sanitetske službe, Henry Dunant mijenja svoj životni put. Uz pomoć tamošnjih lokalnih žena i djevojaka, ne praveći razliku među zaraćenima, stvorio je prvu vojnu bolnicu. Uvjerio je lokalno stanovništvo da pod sloganom “Tutti fratelli - Svi su braća” pomažu ranjenima bez obzira na nacionalnost. Okupio je zarobljene austrijske liječnike i bolničare, Engleze, Belgijance, Francuze, Talijane i Švicarce. Tri dana i tri noći bez prestanka je pružao pomoć ranjenicima. S bojišta je upućivao brojna pisma svojim prijateljima tražeći pomoć. Nedugo zatim sa skupinom ranjenika odlazi u Milano i tamo utemeljuje dobrovoljno društvo za brigu oko ranjenika.
Krvavo iskustvo bitke kod Solferina navelo ga je da predloži konvenciju koja je usvojena i prema kojoj se u ratu moraju poštedjeti svi bolesni i ranjeni vojnici, te sanitetsko osoblje. Piše knjigu Sjećanje na Solferino i razmišlja o osnivanju najhumanije međunarodne organizacije koju je čovječanstvo ikada imalo - Crvenog križa. Organizacija je utemeljena 1864. nakon sazivanja Prve ženevske konferencije. Trebalo je mnogo rada i diplomatske vještine da sve države prihvate i službeno priznaju Crveni križ. Bila je to velika pobjeda načela humanosti, početak razvoja humanitarnog prava.
Dunant u poslovnom životu doživljava financijski bankrot, živi u krajnjoj bijedi, seli od zemlje do zemlje, no i dalje ustrajno promiče ideju mira i uzajamne pomoći.
Henry Dunant, skupa sa francuskim ekonomistom i pacifistom Frédéric Passyem (osnivačem Lige za mir) - 1901. godine osvaja prvu Nobelovu nagradu za mir.
Prvo društvo Crvenog križa u Hrvatskoj, osnovano je 22. listopada 1878. u Zadru. Bila je to Domoljubna zadruga dalmatinska od gospođa na potporu ranjenim i bolesnim vojnicima. Iduće, 1878. Godine, i u Zagrebu je osnovano Patriotsko pripomoćno društvo za potporu ranjenih vojnika, vojničkih udova i siročadi.
Ideali Crvenog križa postupno su prihvaćani u cijelome svijetu, a plemenita nastojanja posvećena su jačanju mira, razvijanju solidarnosti, prijateljstva i miroljubive suradnje među narodima. Mir je jedino jamstvo ljepše i svjetlije budućnosti čovječanstva i zadužbina osnivača ove humanitarne organizacije.
Na znanje svima, pa i bivšim i budućim Nobelovcima za mir.
Post je objavljen 08.05.2011. u 00:01 sati.