Povjeri svoj put GOSPODINU; u njega se uzdaj i on će to ostvariti.
Jer znam kome sam povjerovao i uvjeren sam da je on sposoban ono što sam mu povjerio sačuvati za onaj Dan.
Psalam 37,5; 2 Timoteju 1,12
Tako dugo dok ne iskoči iz zrakoplova padobranac ne može iskusiti čvrstinu konopaca svog padobrana. Mora se osmjeliti, a za to je potrebno povjerenje. Tek kad se spušta može osjetiti da je nošen. Tako je i s praktičnom vjerom: dokle god se potpuno ne povjerimo Božjoj providnosti, ne možemo iskusiti njezin učinak na svoj život.
Često je teško imati potpuno povjerenje. Jamstvo izneseno u Evanđelju zna nam biti nedostatno: htjeli bismo vidjeti nešto, da nas to navede na vjerovanje. No to ne možemo znati kako će nas Bog nositi ako mu ne damo mogućnost da nam to pokaže. Na putu vjere mi trebamo učiniti prvi korak. Ne trebamo proračunavati, ili pokušavati predvidjeti što donosi budućnost, kako bismo našli vlastito rješenje: jednostavno se moramo prepustiti Gospodinu.
Naravno, moramo postupati mudro kad gledamo naprijed i proračunavamo cijenu misleći na svoju budućnost. Kad to činimo sve ovisi o ustrojstvu našeg uma. Možda sve unaprijed potanko isplaniramo bojeći se neizvjesnosti, no to pokazuje nedostatak povjerenja u Boga. Ne možemo častiti Boga ako sami poduzimamo mjere predostrožnosti. Prepustimo sve Bogu, tako da se ON može pobrinuti za sve što je nužno i voditi nas u onako kako ON smatra prikladnim. To se osobito odnosi na ono s čime se ne možemo nositi sami.
Naš Bog je velik i On nas toliko voli, da se želi brinuti za nas, samo ako mu dopustimo. Otvorimo mu svoja srca....
Bog vas blagoslovio
Post je objavljen 07.05.2011. u 21:29 sati.