Sad ću se malo diviti naslovu.
(...)
(...)
(...)
Ne mogu se prestati diviti naslovu.
(...)
(...)
(,,,)
- Što je sad to?
Zaključih upravo da bi nabrajanje trebalo završiti s tri zareza, a ne s tri točke. Ako su cijelo vrijeme bili zarezi, kako sad odjednom točke? Uostalom, možete i sami zaključiti što bolje izgleda:
- Postoji mnoštvo zanimljivih mirisa o kojima ljudi rijetko pričaju: miris rezervoara automobila koji mjesecima nije u pogonu, miris ormarića s aldehidima u labosu po kojem se često motam, miris ušnog voska, miris prašne zemlje ili asfalta nakon što padnu prve kapi kiše, miris magle, miris tioksana, miris koji me u času vraća u prošlost dovoljno daleku da se ne sjetim ničega, miris elektroničkih uređaja, miris stare knjige koja je navukla nešto vlage, miris starih novčanica, miris svježe pokošene trave, miris oprane odjeće, ,,,
- Ima dosta toga od čega ću se ukloniti čak i po cijenu toga da se moram maknuti: ljudi, obaveze, ljudi, životna opasnost, ljudi, grad, ljudi, gomile ljudi, ljudi, neki specifični ljudi, ljudi, ...
Rekao bih da je evidentno što izgleda bolje, trotočje ili trozarezje.
- Točke.
To samo kontriranja radi?
- Da.
- Ne.
Znači da, samo što ne smiješ reći da jer bi se onda složio?
- Da.
- Ne.
- Bugrit.
- Ovo je podao trik da post izgleda veći.
Nije mi cilj imati velik, već bilo kakav post. Ne očekujem da to itko zbilja čita pa se onda ni ne trudim pisati nešto što će čitati osobe koje nisu mnome.
- Ako je netko mnome, a ja sobom, jesmo li netko i ja ista osoba ili istom osobom?
Sve mi se više čini da je instrumental uz glagole stanja obična gluparija. Naročito nakon čitanja knjižice od trinaest desetljeća u kojoj ljudi nisu životinjama nego životinje. Ako nešto nije moderno i nije arhaično, onda ima ozbiljnih problema s postojanjem. Morat ću o toj temi porazgovoriti s ljudima vičnijima jezičarenju nego što sam ja.
Inače mogu konjstantirati da je prošlo- i ovotjedni očaj bio opravdan koliko i neopravdan. Stigao sam dovršiti, ali ne i bitno popraviti, što ću si kasnije vjerojatno predbacivati, pogotovo kad mi jaovi budu jedinim društvom. Sad su na redu nove stvari koje će kad-tad opet trebati hitno dovršiti. Njih tri-četiri. I desetak koje nikad neće biti hitne. Uz dovoljan oblak bliskih obaveza, ostarjet ću, a da ne primijetim. Još da i papke mogu tako otegnuti, i ne bih se puno bunio, čak ni kad bih imao razlogâ.
Kako se bližim času kad ću sebi biti još dosadniji nego vama, evo par pojmova koje treba negdje nekako iskoristiti:
vuk sramotnjak
dalekovidni stup
nakazne mine
demokuracija
šituacija
odbrazovni sustav
izmet u prirodu
U idućem nastavku analiza primjeraka pojezije od vrste kojoj su izvođači poznatiji od autorâ. Valjda.
Post je objavljen 06.05.2011. u 23:10 sati.