Pokušala sam se naručiti za godišnji servis pizde. Gospođa medicinska sestra nasilne boje kose odbrusila mi je da, ukoliko nisam trudnica, ima mjesta tek u devetom mjesecu, a do onda ništa. Uzalud i naivno sam pokušala objasnit da sam zadnji pregled napravila lani u trećem mjesecu i da nisam znala da se treba naručiti toliko unaprijed. Živčano je onda odbrusila da sam trebala znati.
Pa sam je pitala da šta ako sam možda trudna. Rekla je da onda ima mjesta sljedeći tjedan. Pa sam joj se pola minute beljila u limenu facu, a onda objasnila da sam bolesna i da mi treba pregled i to zaozbiljno. E, tu je već počela frktati da sam neozbiljna i izmislila mi nekih petnaest minuta u jednom danu u šestom mjesecu i zapisala me u rokovniku negdje u zraku između dvije crte, koje su već zaposjele neke možebiti trudnice, a možebiti također lukavice. I zaprijetila da se uopće ne moram pojaviti ako se do onda ne odlučim što ću sa sobom i svojom bolesti, i da sam sigurno sve o tome pročitala na internetu, i da mi sve sad sve znamo jer čitamo na internetu, i ozbiljno zaprijetila mi velikom opasnosti od malignosti, ozbiljnom i stvarnom kao što se bilo koji madež može pretvorit u melanom. Jer tako piše na internetu.
Nigdje na internetu ne piše da se pacijent sam odlučuje što će sa sobom i sa svojom bolesti, ali to je eto, valjda ta demokracija hrvatskog zdravstva. Ne čudi me nimalo da žene svakim danom, ko na traci umiru od tih bolesti kada se samo za običan pregled treba boriti kao za kap vode u pustinji.
Ostavila sam namrgođenu gospođu da i dalje kipi na stolici skrivenoj ispod segamega guzice, i otišla u krasni proljetni dan, a u šestom mjesecu joj se možda i vratim. Ako do tada odlučim što ću sa sobom i svim svojim malignim potencijalima, naravno. A odlučna kako jesam....
Post je objavljen 06.05.2011. u 21:38 sati.