Današnji vlasnik kućnog ljubimca, srećom, ne mora miješati kojekakve sastojke da bi dobio hranu za psa. Čak ne mora svako malo ubiti nekog konja da bi mu pribavio meso!
Porastom potražnje krajem stoljeća, prehrambena industrija je prilagodila iste metode pri proizvodnji hrane za kućne ljubimce. To se, također, desetljećima nije previše promijenilo: izbor hrane za vašeg psa dostupan na tržištu i dalje je ovakav:
- suhe porcije u vrećama, poznate i kao dehidrat
- hrana u konzervama, pripremljena kao gotovi obrok ili za miješanje s dehidratom
- polusuha hrana, noviji izum, često oblikovana da izgleda kao "ljudska hrana" poput pljeskavica ili kobasica
Ono što se zaista promijenilo u zadnjih desetak godina jest mogućnost izbora unutar tih klasifikacija. Dok su prije u toj industriji dominirali jedan ili dva proizvođača, sada je odnos drugačiji, s puno malih i srednje velikih proizvođača. Najviše se razvio dio industrije koji obuhvaća tzv. "premium" hranu, odnosno posebne vrste hrane namijenjene određenim skupinama pasa: štencima, starijim psima ili psima pod stresom, kao što su skotne kuje ili "športaši".
Unatoč svemu, konkurencija je poboljšala kvalitetu hrane do te mjere da vjerojatno možete izabrati hranu od bilo kojeg poznatijeg proizvođača i vaš pas će biti sasvim u redu. Prije desetak godina savjetovala sam ljudima da izbjegavaju hranu iz običnih dućana široke potrošnje. Sada, naprotiv, možete naći dobru hranu svugdje, u običnim dućanima, dućanima za kućne ljubimce, veterinarskim stanicama, te kod malih i velikih proizvođača.
Oprez

Iako je sada na tržištu toliko dobre hrane kao nikad prije, postoji jedna kategorija hrane s kojom biste trebali biti oprezniji: tzv. bezimena hrana.
Pri eksperimentu održanom 1986. godine na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta Georgia, štencima hranjenim raznom bezimenom hranom nedostajalo je hranjivih tvari u organizmu, što nije bio slučaj s bolje hranjenim štencima. Ta se situacija popravila kada su štenci prebačeni na hranu s imenom.
Štručnjaci kažu da je problem u tome da tvari, primjerice bjelančevine, potječu iz izvora loše kvalitete koji su teško probavljivi. Možda s takvom hranom ne biste imali problema, ali zašto riskirati kad ima tako puno visokokvalitetnih i po cijenama pristupačnih proizvoda?

Čime hraniti psa
Kada birate između dehidrirane, konzervirane ili polusuhe hrane, što god odabrali, nećete pogriješiti. Suha hrana je vrlo praktična i ekonomična, no neki psi je ne vole. Konzervirana i polusuha hrana psima ima vrlo ugodan okus, no ona je skuplja i neke vrste sadrže šećere i boje koje zaista nisu neophodne za ishranu pasa. Iako psi više vole konzerviranu hranu, ako ih već kao štence naučite na dehidrat, nećete imati problema s izbirljivošću koja uglavnom nastaje jer ih mi tome naučimo.
Psi koji jedu dehidriranu hranu imaju čistije zube, no i s drugom hranom može sve biti u redu ako im ih redovito čistite. Više o čišćenju psećih zuba naći ćete u 10. poglavlju.
Savjet

Ako imate štene i provodite kućni odgoj, dobro je hraniti ga samo dehidriranom hranom, barem dok ne usvoji gradivo. Tekući sadržaj konzervirane hrane stvara češću potrebu za uriniranjem. To posebno dolazi do izražaja kada ga ostavljate samog kod kuće dok ste na poslu ili kad otiđete nekamo na nekoliko sati.
Ako vam se ipak više sviđa konzervirana hrana, možete ga na nju prebaciti kada bude malo stariji i već bude mogao malo duže "izdržati" i kad bude potpuno razumio "kućni red".
Savjet

Moj osobni izbor uvijek pada samo na odgovarajuću dehidriranu hranu uglednog proizvođača. Kada kažem "odgovarajuća", onda mislim na posebno pripremljenu hranu za štence (često s oznakom puppy), na hranu s manje masnoće i proteina za starije i debele pse (često s oznakom light) i jaku hranu (često s oznakom performance) za vrlo aktivne i radne pse.
Zašto premium hrana? Nešto je skuplja od ostalih vrsta dehidrirane hrane, ali još uvijek jeftinija od polusuhe i dehidrirane hrane. Psi koji jedu takvu hranu proizvode mnogo manje izmeta od onih koji jednu bilo kakvu drugu hranu. Nijedan od tih razloga nije tako uočljiv ako imate čivavu, no razlike mogu biti drastične ako ste vlasnik, recimo, njemačke doge.
Najbolje je da savjet oko izbora hrane zatražite od svog veterinara ili neke osobe koja se profesionalno bavi hranidbom pasa. Kada uočite da ta hrana odgovara vašem psu i da je on rado jede, nastavite ga njome hraniti. Psima nije potrebna raznolikost u ishrani i neće im se zgaditi ako stalno jedu istu hranu, kao što je slučaj s ljudima. Psi postaju izbirljivi zato što ih tome nauče njihovi vlasnici jer pri najmanjem znaku oklijevanja pri jelu dodaju u hranu primamljive poslastice.
Savjet

Ljudi koji se bave sportskim psima često su upućeniji u nove vrste hrane nego mnogi veterinari. To je zato što oni zahtjevaju više od svojih pasa nego većina veterinarovih stranaka. Oni žele "krznenjake" na svojim izložbenim psima, a iz radnih, službenih, agility pasa treba zračiti nepresušna energija. Oni uvijek traže samo vrh i stoga su kao stvoreni za savjete pri odabiru hrane. Osim toga, od tih ćete ljudi uglavnom dobiti pravi savjet, dok će vam veterinar često preporučiti neku hranu samo zato što se ona prodaje u njegovoj klinici.
Oprez

Treba ipak imati na umu da ljudi koji se bave natjecateljskim psima znaju biti i malo previše upućeni kada je o hrani riječ. Oni često ne štede na raznim dodacima, vitaminima, povrću, sirovom mesu ili biljnim mješavinama. Sve to doista nije neophodno za normalnog psa kojem je glavni posao biti u vašem društvu. Neki dodaci, ovisno o danim količinama, mogu čak i biti opasni. Zato, evo mog savjeta: ako ne znate što radite, nemojte to raditi. Kupujte hranu najbolje kvalitete i ostanite pri tome. Ako imate pitanja, postavite ih svojem veterinaru!
Tehničke stvari

Nemojte misliti da je loše ako je hrana za vašeg psa jednoliko smeđa: razni oblici i komadi mesa ili sira - ili komadi nečega napravljeni da izgledaju kao meso ili sir - stavljaju se u hranu samo da bi udovoljili vama. Sve dok dobro miriše, vašeg psa nije briga kako izgleda. (Čak postoji i izreka: "izgleda kao pseći obrok", koja dobro ukazuje na činjenicu da ono što se nama gadi može psima biti jako primamljivo.) Nema dokaza da će obrada pseće hrane koja izgledom ugađa ljudima štetiti psima - ako nema previše šećera, masti ili soli - ali nema potrebe da to bude ono što ćete zahtijevati, a pogotovo ako za to trebate dodatno platiti.
Savjet

Mnogi ljudi ne mogu vjerovati da pas može biti zadovoljan samo s dehidratom, makar i najbolje kvalitete. Ako vas veseli, možete dodati malo hrane iz konzerve ili možda malo tople vode. Vjerojatno će reakcija biti onakva kakvu očekujete. (Nemojte zaboraviti pokriti ostatak konzerve i spremiti je u hladnjak.)
Prije nego što počnete psa hraniti na taj način, razmislite o sljedećem: ako ikad budete htjeli putovati sa svojim psom, ili ga budete morali ostaviti kod veterinara ili prijatelja, bit će mu bolje ako je navikao na suhu hranu tj. dehidrat.
Koliko hrane i kada?
Naljepnica na ambalaži daje upute o preporučenoj količini hrane za vašeg psa. No to su samo okvirne vrijednosti. Aktivniji psi, skotne kuje ili one koje imaju mlade trebaju više energije od običnog psa, tipične lijenčine. Zimi, psi koji žive u kući trebaju manje hrane jer su manje aktivni, dok psi koji su vani trebaju više jer im za zagrijavanje treba više energije.
Savjet

Treba li doista psu meso?
Može li pas biti vegeterijanac? Premda će se mnogi iznenaditi, neka američka istraživanja to potvrđuju. Za razliku od mačaka koje su istinski mesojedi, psi mogu posve dobro živjeti na pomno uravnoteženoj vegeterijanskoj prehrani. Njome se može zadovoljiti čak i njihova potreba za bjelančevinama. No psi ne bi vjerojatno sami odabrali život bez mesa. Taj izbor umjesto njih čine njihovi vlasnici, najčešće oni koji se iz etičkih razloga protive ubijanju drugih životinja. Vegeterijanska prehrana toliko je popularna da neke tvrtke nude bezmesnu hranu za pse. (Mi, pak, nismo sigurni koliko je za pse zdrav takav alternativni zanos njihovih američkih vlasnika. Psi su, koliko znamo, još uvijek prvenstveno mesojedi.)

Dobro je psu davati dvije trećine obroka ujutro, te jednu trećinu navečer. Budući da psi vole spavati poslije jela, ovaj način hranjenja posebno je koristan za životinje koje moraju ostati doma same cijeli dan. Pospani će pas manje glodati ili lajati po kući. (Naravno, ako radite u noćnoj smjeni, ćinit ćete suprotno i davat veću porciju navečer, prije odlaska na posao.)
Davanjem više manjih obroka izbjeći ćete i mogućnost torzije želuca. Ta pojava najčešće zahtijeva pružanje hitne medicinske pomoći, a može se pojaviti kod većih pasmina u slučaju da halapljivo pojedu veliku količinu hrane. (Više o pružanje veterinarske pomoći u 10. poglavlju.)
Pretraživać

Štence morate hraniti ćešće od odraslih pasa - tri ili četiri puta dnevno, ovisno o njihovoj starosti. Informacije o rasporedu hranjenja štenaca potražite u 8. poglavlju.
Neki ljudi svoje pse hrane tako da ih puste da sami odlučuju kada i koliko će jesti. Briga o tome da pas stalno u zdjeli ima hrane (poznato kao slobodno hranjenje) u nekim slučajevima je uspješna, uglavnom u kućanstvima s jednim psom, gdje pas nema konkurencije u tamanjenju te hrane.
Ako mislite da vaš pas sam može održavati zadovoljavajuću težinu i nemate problema s popratnim pojavama, kao što je prljanje kuće, onda nećete imati ni problema ni sa slobodnim hranjenjem. Ali imajte na umu da takvim načinom prehrane nećete moći uočiti sitne promjene u apetitu psa koje mogu biti rani znak zdravstvenih problema. Također nećete moći koristiti metodu nagrađivanja hranom, primjerice kada pas sjedne, što je ujedno i najlakši način za utvđivanje vaše uloge kao gazde. (Više o tome i ostalim strategijama za suočavanje s problematičnim psima naći ćete u 12. poglavlju.)
Tim načinom prehrane teško je održati svježinu hrane, a i njezina stalna dostupnost može privući ostale životinje. Tako je česti gost mog prijatelja bio lokalni rakun koji bi kroz mačja vratašca ušao u kuću na malu zakusku. Nakon što je to počeo raditi i štakor iz susjedstva, samoposluga je zauvijek zatvorena.
Tehničke stvari

Briga oko konzervansa
Posljednih nekoliko godina bilo je mnogo polemika oko upotrebe konzervansa u psećoj hrani, ponajviše supstancija BHT, BHA i ethoxyguin. Posljednji je proglašen krivcem za baš sve što se može desiti psu, da ne spominjemo povećanje nasilja na našim ulicama i zanemarivanje tradicionalnih vrijednosti.
Mnogi proizvođači su prihvatili princip "ako im se ne možete suprotstaviti, pridružite im se". Zato na nekim proizvodima nalazite oznake "bez" ethoxyguina ili "prirodno konzervirano", obično vitaminima C i E. Neki se proizvodi čak diče i natpisima koji navode da nemaju baš nikakvih konzervansa.

Ipak, visoko poštovana UC Davis School of Veterinary Medicine Book of Dogs (Harper Collins) zaključuje sljedeće: "Pažljivo kontrolirane studije nisu uspijele dokazati štetno djelovanje umjetnih konzervansa."
To, naravno, neće zaustaviti polemike. No, gledajući u vrećicu s psećom hranom, ne morate se pitati: "Što je to, k vragu, ethoxyguin i što se to mene uopće tiće?" Ako vas to ipak zabrinjava, odaberite hranu bez takvih sastojaka. No, budite svjesni da nijedan valjan znanstveni dokaz ne podupire takvu odluku.
Post je objavljen 04.05.2011. u 23:31 sati.