Opet...
Suzanne...
Jagode i šlag...
Pospani zagrljaji i moje vrpoljenje...žao mi je, ali ne mogu biti mirna, zaista...
Da mi je barem opet biti u toooom zagrljaju...
Samo ti šapnuti u uho koliko mi je beskrajno lijepo...
I namjestiti se još bliže tebi...i tako provesti što je moguće više lijenog i pospanog vremena...
Neki od vikenda...ili gotovo svaki...
Priličan smo broj dana sakupili...snenih i nježnih...maznih, razigranih, nasmijanih...šetnji obalama, vožnji kroz snijegom prekrivena polja, nekih toplih, toplih pogleda...
i toliko toga neizrečenog...što lebdi u njima...
u pogledima, u poljupcima, u dodirima...u svemu...
Samo me zagrli...opet...
Tamo kraj odraza u jezeru i labudova koji se ljube...
Ili tamo uz rijeku, uz prekrasnu livadu...svugdje...
Zagrli...poljubi resicu uha i čuvaj...
Još dugo...
Nekako slutim da bi...to čak i mogao...
Post je objavljen 04.05.2011. u 19:29 sati.